Zbog prigovora savjesti i odbojnosti prema oružju sve više ročnika služi civilni vojni rok tamo gdje, kako kažu, pušku mogu zamijeniti nekim korisnijim "alatom". U četiri ustanove Doma za djecu Zagreb osmomjesečni vojni rok služi tako čak 25 civilnih ročnika koji su djeci bez roditeljske skrbi prijatelji u igri i učenju, a prema riječima ravnateljice Jasne Ćurković-Kelava - i muški uzori koje u poplavi ženskih zaposlenica najmlađi iz Doma Josipovac u Nazorovoj zbunjeno zovu i - tetama.
- U ustanovama socijalne skrbi koje kronično pate od nedostatka zaposlenika civilni su ročnici sto puta korisniji nego u vojsci, a manje "koštaju" državu. Uvijek biramo osobe s korisnim zanimanjima - bravare, stolare, električare i ostale majstore na sitnim popravcima ili na uređenju okoliša. No, ne možemo ni bez stručnjaka na računalima, matematičara, arhitekata... koji umiju s djecom i mogu ih štošta naučiti, a starijima pomoći i u svladavanju školskog gradiva - veli dr. Ćurković-Kelava i dodaje kako su domovi za nezbrinutu djecu toliko popularni među civilnim ročnicima da ih, budući da su popunjeni i za iduću godinu, u posljednje vrijeme mahom odbijaju.
Lani je, doznajemo, u Domu Josipovac na civilnom odsluženju vojnog roka bio i operni pjevač Ronald Braus, koji je za djecu organizirao koncerte, učio ih glazbi i sviranju instrumenata. Jedan električar iz HNK djecu je "švercao" na razne predstave, a akademski kipari poput Hrvoja Urumovića, dom su oživjeli svojim slikama i skulpturama. Probrano društvo od 13 civilnih ročnika zatekosmo i ovih dana u Nazorovoj.
Petar Krešimir Hodžić apsolvent je medicine, koji među dojenčadi i bebama u domu provodi glazboterapiju.
- Ja to zovem artterapijom jer uz glazboterapiju koristim i različite pokrete, dodire, masažu, vježbe, igre te ultrazvučno snimljene zvukove iz maternice koji neželjenoj dojenčadi mogu popuniti emocionalnu prazninu, nastalu nakon odvajanja od majki - veli Hodžić, koji se nada kako će se i u budućnosti baviti ovim modernim aspektom medicine.
Miro Smiljanić, inženjer elektrotehnike, pomaže u informatizaciji doma i nabavi računala, a Marijan Magdić teniski je trener koji trenutačno djetetu koje boluje od teške šećerne bolesti pomaže da potroši višak energije.
- I ne samo to - veli Magdić. - Mi smo tu "katice" za sve. Zatreba li, djecu i medicinske sestre iz doma pratimo k liječniku, popravljamo dječje sprave na igralištima, "farbamo" i, naravno, igramo se s klincima koji su veseli, otvoreni i stalno nešto zapitkuju.
- U vojsci bismo bili "gušteri", a oni nas, nećete vjerovati, zovu tetama - smije se Smiljanić.
Oleg Pleše, prevoditelj s HTV-a, djecu uči stranim jezicima, a grafički dizajner Daniel Kraljić ovih dana na sve strane prikuplja donacije kako bi se mališanima oslikale spavaonice.
- Trudimo se da budemo što korisniji i ostavimo neki trag - veli Kraljić.
Svi civilnjaciK u domu rade bez ikakve naknade. No, prema riječima ravnateljice J. Ćurković-Kelave, takav način života mnogima od njih ostaje u lijepoj uspomeni te u kontaktu sa zaposlenicima i djecom ostaju godinama.