Gužve na testiranju za Interliber, jedna stvar na COVID izdanju sajma svima se sviđa

Osobnu i COVID potvrdu molim, govore zaposlenici pred Zagrebačkim velesajmom, u kućici u kojoj se izdaju narukvice i ulaznice za 43. Interliber. Ove se godine u lov na književne novitete i sniženja omiljenih naslova ne može bez potvrde o preboljenju ili cijepljenju protiv koronavirusa, odnosno negativnog testa, pa se pred kućicom za provjeru stvaraju redovi. Još veća gužva je na obližnjem punktu za brzo testiranje. Ispred limenog kontejnera stoje deseci knjigoljubaca kojima nije teško izdvojiti 50 kuna za brzo antigensko testiranje.

I s torbom na kotačiće

Onima s valjanim COVID potvrdama ili negativnim testom zaposlenice na ulazu na ruku potom lijepe narukvicu s logom Zagrebačkog Velesajma i daju ulaznice za prostor gdje se nalaze paviljoni. Narukvica je na ruci kako bi zaštitari mogli kontrolirati “šverca” li se itko u paviljone, objašnjavaju. Kao i proteklih godina, ulazi se potom u velesajamsku zgradu, gdje u uređaj na vratima ubacujete kartu. Željezni mehanizam se pomiče i uspjeli ste konačno stići pred tri paviljona u kojima 230 izlagača iz 14 zemalja nudi tisuće različitih književnih naslova.

– Ovo mi je jedan od boljih Interlibera. Došla je većina izlagača koji me zanimaju, a gužva je manja pa mogu funkcionalnije pregledavati knjige – govori nam pjesnik Boris Kvaternik, kojeg smo sreli kod ulaza. Kupio je, veli, nešto publicistike, stare brojeve stripa Dylan Dog i soundtrack filma Titanic, a pohvalio nam se da mu uskoro izlazi nova zbirka poezije.

U dvorištu Velesajma gosti Interlibera zabavljaju se na nekoliko ugostiteljskih kućica s ponudom ića i pića. Svira ambijentalna glazba, mirišu kobase, kava i čaj, iz paviljona izlaze Zagrepčani zadovoljnih lica s vrećicama punih knjiga u rukama pa nas atmosfera pomalo podsjeća na adventsku. Na broj posjetitelja u svakom paviljonu strogo paze po dva zaštitara. Ispred paviljona izložen je pak golemi LCD ekran s prikazom trenutačnog broja posjetitelja. Iznad ulaza postavljen je mehanizam nalik nadzornoj kameri koji ih broji.

Sretni smo jer se vidimo...

– Dobro došli! Ulaz dozvoljen! – velikim slovima piše na zelenom displeju ispred paviljona 5. Kada smo oko deset sati i mi ušli u taj paviljon s najbogatijom ponudom, pisalo je da su unutra 383 posjetitelja. Kada smo oko podneva izlazili, bilo ih je 670.
Interlibera lani nije bilo zbog korone pa Zagrepčani kao da su se zaželjeli omiljenog sajma. Posjetitelji se znatiželjno vrzmaju oko svih štandova, proučavaju naslove i cijene, razgovaraju o knjigama s prodavačima i slučajnim prolaznicima.

Mnogi nose pune cekere i ruksake knjiga, a oni ambiciozniji došli su s torbama na kotačiće. Brojni posjetitelji sa zanimanjem proučavaju i raznoliku ponudu na zajedničkome štandu Večernjeg lista i 24 sata. Od Večernjakovih naslova najveći su interes izazvala četiri recentna naslova, “Samo istina – ratni dnevnik hrvatskoga generala” Rahima Ademija, “Od sedamdesetih do kraja milenija u Zagrebu i svijetu” Antuna Mateša, “BIH NE BIH pitanje je SAD(A)” Joze Pavkovića te “Kako dosanjati Hrvatsku” Gorana Granića.

U paviljonima 6 i 7B manje je ljudi nego u petici jer ih mnogi propuste obići, što je šteta jer su popusti ondje najbolji. Kod jednog izlagača u paviljonu 7B, primjerice, pronašli smo Krležine klasike za pet kuna. Isti naslovi u petici su se nudili za 20. Što se pak tiče isplativosti sajma, izdavači s kojima smo razgovarali su podijeljeni. Oni manji gunđaju zbog cijena najma prostora koje su, kažu, samo 10 posto niže nego rekordne 2019., a posjećenost je trostruko manja, no većina je zadovoljna.

– Sretni smo što se svi vidimo nakon dvije godine. Nakladnicima je nedostajao sajam i prilika da se družimo međusobno i s publikom – kaže Ivana Mirošević iz Naklade Ljevak, a slično potvrđuje i Seid Serdarević, direktor Frakture. •