HAZU: Predsjednik Neidhardt ne može biti član Bandićevog savjeta

Godinama se aktivno bavi urbanizmom Zagreba.

Aktualni predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Velimir Neidhardt bio je, očito logičan izbor gradonačelnika Milana Bandića za člana novoosnovanog Savjeta za koordiniranje aktivnosti vezanih za izradu programa cjelovite obnove povijesne jezgre metropole. No izgleda da se čelni čovjek grada nije konzultirao s arhitektom čiji je najrecentniji rad Zračna luka Franjo Tuđman. Jer – nakon što je Večernji list objavio od kojih stručnjaka se sastoji savjet jučer je u Ured gradonačelnika stigao službeni dopis HAZU-a u kojem objašnjavaju zašto Neidhardt ne može biti dio tog tijela.

- Predsjedniku HAZU-a namjera je autorski stvaralački pridonijeti obnovi i ostvarenju projekata treće modernizacije Zagreba. To s obzirom na svoj dosadašnji rad na urbanizmu Grada smatra svojom obvezom, štoviše to se od njega i očekuje. Članstvom u predloženom gradskom Savjetu u tome bi bio spriječen, jer bi ga njegovo aktivno angažiranje u izradi i provedbi projekata obnove, u čemu s obzirom na svoj dosadašnji rad želi sudjelovati, dovelo u sukob interesa. Stoga nije u mogućnosti prihvatiti da bude član spomenutog Savjeta – piše u dopisu. Ujedno, HAZU je danas medijima poslao i izjavu koja se referira na koji način bi se metropola trebala obnoviti nakon potresa 22. ožujka. Povijesnu jezgru grada, smatraju, potrebno je obnoviti tako da zadrži obilježja zagrebačke urbanokulturne prepoznatljivosti srednjoeuropskoga grada, a obnova mora afirmirati povijesni urbani karakter bez obezvrjeđivanja prepoznatih i prihvaćenih vrijednosti središta grada, koristeći se suvremenim zahvatima i tradicionalnim znanjima.

- Zagreb ima priliku obnoviti i osnažiti zapušteno povijesno tkivo grada, afirmirati njegova identitetska obilježja te ga učiniti sigurnijim i otpornijim nego što je bio do sada. Prilika je pokazati da je moguć takav model urbane obnove koji uvažava graditeljsko i kulturno-povijesno naslijeđe koje su naraštaji Zagrepčana gradili i stvarali te istodobno model koji osuvremenjuje grad u skladu s tehnološkim dostignućima i suvremenim potrebama njegovih stanovnika – ističu i dodaju da je posebnu pozornost potrebno posvetiti ljudima, kojima treba osigurati odgovarajući smještaj tijekom obnove. Nužno je, kažu, očuvati javni interes i opće dobro, a sustavnu višegodišnju obnovu nije moguće zadovoljavajuće provesti, govore, bez vrsnih stručnjaka i odgovarajuće stručne institucije. Treba se voditi povijesnim iskustvima drugih europskih gradova, a sad smo, ističu, pred novim pragom urbane modernizacije.

Prva se, tvrde, dogodila nakon velikog potresa 1880. godine, druga sredinom 20. stoljeća, nakon što je, na premisama rezultata međunarodnog natječaja za urbani razvoj Zagreba iz 1930., grad preskočio Savu, kad se izgradio Novi Zagreb, a treća urbana modernizacija koja slijedi trebala bi otvoriti tri puta – jedan kojim će se reafirmirati blago Gornjega grada te osuvremeniti i osnažiti povijesni idealni grad s prijeloma 19. i 20. stoljeća, drugi kojim će se unaprijediti kulturni krajolik Medvednice te treći put koji će promatrati Zagreb 21. stoljeća kroz novi urbani razvoj.

- Osim otklanjanja šteta od potresa i povratka stanovnika u njihove domove, Zagreb treba rješavati glavne infrastrukturne izazove – kako one u povijesnom gradu, tako i one u drugim dijelovima grada o kojima se raspravlja cijelo stoljeće kao što su gradska željeznica, prometno rasterećenje tranzitnih zelenih valova obilaznicom oko širega gradskog središta, sjeverna prometna tangenta, Sava, zagrebačka urbanistička os kao nastavak Zrinjevca do i preko obilaznice, kao i druge teme – govore. O novim urbanističkim vizijama raspravlja se, ističu, cijelo stoljeće, a sada valja donijeti odluke koje treba ugraditi u novi GUP, ali ne u izmjene i dopune postojećega.

- Novi Generalni urbanistički plan Zagreba treba afirmirati urbanizam koji je promišljao grad u cjelini i koji se nije prvovažno bavio samo izgrađivanjem zgrada i popunjavanjem parcela. Iz urbanističkih promišljanja s vizijom, koja trebaju uključiti i ranije spomenute izazove, potrebno je donijeti stručne i političke odluke dugoročnog trajanja za kontinuiranu provedbu, neovisno o promjenama političkog vođenja grada. Ne učini li se to, ne će se preskočiti novi prag razvitka Zagreba i ne će se ostvariti treća urbana modernizacija. Ostat ćemo na stanju prije potresa 22. ožujka 2020., a to nije željeni cilj kojim bismo bili zadovoljni – zaključuju.