Hoće li i nas prodati na licitaciji!?

Nakon puno godina pali su mi na pamet pomalo trivijalni stihovi Jasenka Houre: “Želio bih biti tajni agent...” Iako sam davno shvatio da nisam baš tip koji bi mogao izdurati ono što mladenačka mašta može vidjeti u zanimanjima o kojima se često snimaju filmovi i TV serije, ipak mi se ovaj vikend nekako potkrala poneka notica spomenutih novovalovaca, sada već sasvim pregaženih vremenom.

Naime, u šoku sam odgledao TV vijesti u kojem nam je priopćeno da su dolijala tri potpredsjednika fonda za privatizaciju i još tri navodna privatizacijska nitkova. I to kako! Smotali su ih u famoznoj undercover akciji neki naši superpolicajci. Živjeli su godinu i pol na visokoj nozi, prodali su fondovskim jadnicima majstorsku priču, vozili su lude aute, nosili skupa odijela, mamili pohlepnike šuškavim novčanicama u iznosima od kojih jaako boli glava...

Što se dogodilo, upitao sam se. Domaći policajci odjednom su naši heroji, heroji ulice, što bi rekao Houra. Uspjeli su smotati vrstu tipova za koje sam počeo vjerovati tijekom posljednjih dvadesetak godina da ih više nitko ne može smotati jednostavno zbog toga jer su pametniji od drugih. Što je još bolje, čini se da su to napravili u velikom stilu.

Je li se stanje u državi Hrvatskoj najednom preokrenulo naglavačke? Fora tipovi više nisu mutni opasnoizgledajući likovi u tamnim odijelima, s obrijanim glavama ili pak u seljačkim kožnim jaknama s pripadajućim vrlo seljačkim naglascima i lančinama oko vrata. Heroji su najednom postali oni isti policajci koji su donedavno izgledali kao slabo plaćeni, izmučeni patnici koje nitko na sudu naročito ne šljivi pa hulje prolaze - veličanstveno. Dolaze na suđenja kao zvijezde da bi se mogli nakon toga mirno kokati uz histerični cijuk narodnjaka.

Možda vam je čudno da se sve to spominje u gospodarskoj kolumni. E, ja duboko vjerujem da je preokret u ulogama veoma važna gospodarska činjenica. Čak i ako se iznova dogodi da se početni dojam sjajne akcije izgubi negdje u igrama sudskih hodnika ili spletkama predizborne godine.

Znate što; godinama sam se pitao zašto se jednostavno netko iz policije ne uvali na kavice pred nekim zanimljivim institucijama. Samo, nisam znao da kavice stoje 50.000 eura.