Na prvu, samo još jedna gostionica, no već na drugi pogled jasno je da se u Jurišićevoj 21 krije pravo blago. Plave zidove krase slike živopisnih prizora s obale, a visoki drveni stolovi i stolci ravnomjerno su raspoređeni duž cijelog objekta. Iza šanka, kao srca prostorije, nalaze se raznolike boce vina, a miris morske hrane širi se iz kuhinje pa mami prolaznike u gastronomsku avanturu prvog zagrebačkog street fooda, na ribice kod Mimice, koja traje punih sedam i pol desetljeća.
Dnevni rekord 10.000 porcija
Onamo je redovito dolazio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a ni Stjepan Mesić i Ivo Josipović nisu propuštali priliku za porciju ribica po receptu majstora svoga zanata. I nisu oni jedini. Zalazili su u gostionicu i saborski zastupnici, članovi Vlada, gradonačelnici, glumci, pjevači. A osim poznatim gostima, Mimice se mogu pohvaliti i dugom tradicijom. Slave, naime, 75 godina od svoje prve porcije ribica, a povijest lokala seže još u 1945., kada je otvoren, nakon oslobođenja Zagreba. Na toj je adresi tada bila točionica vina, no četiri godine poslije dogodio se obrat.
– Kako su ljudi sve više dolazili piti vino, moj je otac uz njega počeo posluživati i srdelice kako bi gosti uživali. Tako je sve krenulo – govori nam Ante Mimica koji je posao naslijedio od svoga oca Ante Mimice, a lokal već ima i nasljednika – Antu Mimicu. A osim imena vlasnika i interijera, nije se promijenio ni jelovnik.
VEZANI ČLANCI:
Srdele, gavuni, lignje, skuša ili oslić posluženi uz pomfrit, krumpir ili grah salatu te kelj ili blitvu tradicionalni su obroci koji se pripremaju po starom receptu. Porcija s prilogom stoji u prosjeku od šest do 12 eura, a gotova je već za nekoliko minuta. Mora se jesti, kaže vlasnik, odmah.
– Stalni gosti znaju naše zlatno pravilo: ribice se jedu vruće. Tada i ti znaš da će se oni sto posto vratiti, a ako jelo odnesu i pojedu hladno, okus neće biti toliko dobar pa će idući put radije izabrati neki drugi restoran – objašnjava Mimica. Godinama su, dodaje, usavršavali praksu pripreme svojih jela. Lako je započeti posao, napominje, no vrlo je teško održati ga toliko dugo, a iako traju već 75 godina, dodaje, teško je izdvojiti koji je njihov glavni sastojak za uspjeh. Vjeruje, međutim, da su to uska specijaliziranost te posebne friteze, grijači, ulje i brašno.
– Ostalo je naša mala tajna. Svi mogu napraviti friške ribice, ali treba jelo spremiti da bude za prste polizati. Tako je i u našoj industriji, a mi pripremu ribica imamo u malom prstu – govori Mimica koji u svom lokalu zapošljava žene koje onda u njemu dočekaju i mirovinu. Trenutačno ih je šest, a neke već broje i četrdesetak godina radnog staža. Dnevno pak vrijedne kuharice pripreme i po 3000 porcija, no rekord je puno veći.
– Nikada neću zaboraviti kada nam je došla sindikalistica Vesna Kanižaj i naručila 10.000 porcija ribica prije prosvjeda koji su tada organizirali. To nam je rekord. Počeli smo u osam ujutro i radili cijeli dan, a oni su cijelo vrijeme dolazili s kamionima i odnosili ribice – prisjeća se vlasnik.
VIDEO: Prvi hrvatski fast food, Mimice, slavi 75 godina rada
Pa gdje toga još ima?
A što o Mimicama kažu gosti? Kada nešto traje sedam i pol desetljeća, napominje, sve je jasno. Recenzije ne čita, no drži da se gostima jela sviđaju jer neki dolaze svakodnevno. Oni koji nisu iz Zagreba svrate kada su u prolazu, baš kao i umirovljenik Milan iz Ivanić-Grada, kojega smo zatekli na gablecu. – Najviše volim pojesti srdelu i dolazim u gostionicu već jako dugo, otkako sam išao u srednju školu, a to je stvarno bilo davno – smije se.
Da su ribice izvrsne, potvrđuje i Rade iz Velike Gorice. – Ovdje znate da ste pojeli zdrav, tradicionalan obrok, i to gotovo na glavnom zagrebačkom trgu. A ribice su zamalo besplatne. Dao sam pet eura za srdele s prilogom i najeo se. Gdje se još može najesti za toliko malo novca – pita se stalni gost koji u Jurišićevu 21 također svraća dugi niz godina.
Vlasnik gostionice govori nam kako, osim pripadnika starijih naraštaja kojima je to već prešlo u naviku, na ribice kod Mimice dolaze i mladi.
– Zamislite ovo, neki dan smo pripremali hranu za pet generacija jedne obitelji. Na ručak su nam stigle prabaka, baka, majka, kćer i unuka. I to je upravo ono što nam daje volju da održavamo tradiciju – poručuje Ante Mimica, koji ima u planu raditi još nekoliko godina, a onda će ga, dakle, naslijediti sin. No, obećava nam vlasnik prvog domaćeg street fooda, dok god bude Zagrepčana, bit će i Mimica.
Ko gimnazijalac i kao student uvijek kada sam si mogao priuštiti bio sam "kod Mimice". Danas sam blizu 75 i još uvijek mi je nezamislivo biti u Zagrebu i ne otići "kod Mimice".