"Zagreb i ja se volimo tajno, dok drugi svoje ljubavi kliču, sastajemo se godinama pod velom noći, negdje na Griču" - tako je o glavnom gradu pjevao nedavno preminuli Arsen Dedić, samo jedan od autora kojima su zagrebačke ulice (bile) nepresušan izvor inspiracije.
Prvo melodija
O Zagrebu su pisali pjevači zagrebačke šansone, no i rock bendovi... Željeli smo popisati sve pjesme o Zagrebu. No, njih je mnogo više od onoga broja koji smo prikupili. Pjesme su postale zaštitni znak svojih tvoraca, pa se mnogi pri samoj pomisli na, recimo, Drageca Diklića – sjete njegove pjesme "Zagreb je najljepši grad".
– Pjesma je nastala spontano. Ivica Krajač (koji je napisao stihove) i ja, inače školski kolege, našli smo se i pričali o Zagrebu. Prvo je nastala melodija, a potom tekst – priča Drago Diklić, kojem je, moglo se predvidjeti, najljepši dio grada – Trnje. Odrastao je u kućici na mjestu današnje Nacionalne sveučilišne knjižnice, a i danas živi na Savici.
– Ne pjevam bez razloga "Tu sam postal i ostal Trnjan" - veli Diklić. Pjesma o dimnjačaru Štefu postala je himna koju je uvijek pjevao na nastupima i Stjepanu Jimmyju Staniću, a o svom kvartu Dubravi pjevaju i "Prljavci". Frontmen Jasenko Houra kaže da "piše pjesme o onome što vidi i zapazi". Zagrebačkim ulicama pjesmu je posvetio i danas odvjetnik Jadranko Črnko, a svoj doprinos lokalnom pisanju dao je i "trešnjevački fakin" – Zvonko Špišić.
O Trešnjevci i u Europi
– Moralo je proći devet godina da publika shvati moju "Trešnjevačku baladu". Tek kad se počela puštati na radiju u Ljubljani, prepoznali su je i u Zagrebu. Nakon toga Balada je postala slavna, zvali su me u gradove Europe da pjevam o Trešnjevci, i to uvijek samo u pratnji velikih orkestara – kazao je proljetos Špišić za Večernji list.
Mislim da je ovo, nažalos, pisano za ljude kojih već davno nema u Zagrebu! Tu već davnih dana ne žive ljudi, koji znaju te pjesme! Da ste napisali : "Mujo kuje konja po mjesecu", ili "Aj, svi Bosanci"! Onda bi to bila umjeznost Zagreba, ili ono "Hercegovinoooooo! Kome vi pišete o kulturi koju smo imali još prije 100 godina, po kojoj smo bili poznati i prepoznatljivi u zapadnoj Europi! To je vrijeme prošlo: Viki i Stari fijaker i Varjete! Pa to još pamti 5 Zagrepčana i moja malenkost, koja je to, hvala bogu, gledala u živo!!!