I struka protiv betonizacije parka

Ovih dana ističe rok za podnošenje prigovora u postupku izdavanja lokacijske dozvole za izgradnju crkve i župnog dvora u parku na zagrebačkoj Savici. Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole podnesen je u tišini, daleko od očiju javnosti i sve do službenog poziva na uvid u dokumentaciju koji je upućen vlasnicima susjednih parcela, stanovnici Savice nisu ni slutili što se sprema. Iako je uvid u dokumentaciju zakazan u vrijeme kada počinju godišnji odmori i tek u jednom terminu za gotovo tri stotine neposrednih susjeda, stanovnici Savice koji se već godinama bore da sačuvaju svoj park od bilo kakve gradnje uspjeli su se organizirati i putem inicijative Čuvamo naš park upoznati širu javnost s onim što se događa.

Uslijedila je žestoka reakcija crkve, koja na službenim stranicama župe bl. Alojzija Stepinca protivnike gradnje u parku naziva „manjinom na Savici kojoj ne treba Bog čija se Riječ naviješta u crkvama“, i gradonačelnika Milana Bandića koji izjavljuje kako je „žalosno da prosvjeduju oni koji su sljedbenici partije koja je četrdeset i pet godina branila rad crkve”. Bez obzira na to predstavnici inicijative Čuvamo naš park u svakom svom istupu ističu kako nisu protiv gradnje crkve, nego protiv bilo kakve gradnje u parku, te pozivaju i Grad i Crkvu na dijalog kako bi se za gradnju crkve osigurala zamjenska lokacija, ali odgovora nema.

Odbijanje razgovora i nastojanje da se protivljenje gradnji u parku svede na razinu prepucavanja tko je „za“, a tko „protiv crkve“, svjedoči o tome da Grad nema stručnih argumenata za gradnju u prostoru javnog uređenog parka u gusto naseljenoj Trnjanskoj Savici. Budući da Gradonačelnik neće iznositi valjane argumente za gradnju jer ih nema, ovim putem mu upućujemo valjani argument protiv gradnje u javnom parku u obliku očitovanja Društva arhitekata Zagreba (DAZ). Nakon stručnih istraživanja područja Trnjanske Savice, utvrđeno je da to naselje ima manjak adekvatnog javnog prostora. Stoga je stav Društva arhitekata Zagreba da „planiranje izgradnje crkve na lokaciji glavnog parka, kao jednog od nositelja kvartovskog identiteta i socijalnog kapitala, predstavlja korak unazad“ i a da za poziciju crkve treba iznaći kvalitetnije urbanističko rješenje kakvo poznajemo primjerice u Sigetu.

Pored toga što se struka nedvojbeno izjasnila protiv izgradnje u javnom uređenom parku, na Savici je u samo tri dana skupljeno 1200 potpisa stanara/ki koji bi se složili sa stručnim stavom. Međutim, uz sve argumente protiv gradnje, zatražena je lokacijska dozvola, a Gradonačelnik gorljivo podržava njeno donošenje. Stoga, nije jasno da li su institucije ovog Grada u službi javnog interesa građana i građanki Zagreba ili su samo tu kako bi pogodovali pojedinačnim interesima, u ovom slučaju interesima jedne župe?

Odgovor na ovo pitanje ćemo uskoro i saznati kada Grad odgovori na prigovore stanara Savice, no nadamo se da ćemo na ovom primjeru pokazati kako se o Zagrebu ne može odlučivati mimo javnog interesa njegovih građana/ki i protivno mišljenju struke. Priopćenje DAZ‐a donosimo u cijelosti.

Očitovanje Društva arhitekata Zagreba na upite o temi gradnje Crkve u parku na Trnjanskoj Savici

Društvo arhitekata Zagreba je kroz svoje projekte (City Acupuncture, 2013; Zagreb za mene 2016) u posljednjih pet godina aktivno prisutno u procesima sagledavanja, planiranja i interveniranja u javni prostor kvarta Trnjanska Savica. Unatoč razmjerno velikoj količini raspoloživog javnog prostora, u ovom je kvartu evidentiran izraziti manjak kvalitetno uređenih i funkcionalnih javnih prostora, kao i podiskorištenost urbanih kapaciteta betonskih površina i neuređenog zelenila. Smatramo da je za unapređenje kvalitete života i jačanja socijalne kohezije kvarta, nužno stvarati nove javne zelene površine i trgove te čuvati i vrednovati postojeće,- stvarati i širiti mjesta druženja i socijalizacije na Trnjanskoj Savici.

U tom kontekstu razvoja javnog prostora na Savici smatramo kako planiranje izgradnje crkve na lokaciji glavnog parka, kao jednog od nositelja kvartovskog identiteta i socijalnog kapitala, predstavlja korak unazad. Time smatramo da je zona Z4 definirana GUP-om s pripadajućim urbanim pravilima neprikladna i kako bi se zonom Z1 bolje usmjerio razvoj spomenutog prostora.

S druge strane, u urbanističkom smislu možemo prepoznati više ili manje kvalitetne primjere izgradnje crkvi u sklopu planskog urbanizma druge polovine 20tog stoljeća (Novi Zagreb). Primjeri poput crkve u Sigetu za razliku od crkve u Travnom govore o istovremeno optimalnom prostornom odnosu i udaljenosti prema stambenim sadržajima, kao i prikladnom davanju dovoljnog prostora i značaja onim religijskim. Aktualna predložena pozicija crkve na Savici predstavlja jedan od lošijih primjera tog međuodnosa upravo zbog njezine udaljenosti od ostalih sadržaja kao i prostornih odnosa.

Smatramo kako je realizaciju crkve, potrebne za ovaj dio grada, a zahvaljujući rezervama prostora u kvartu, zaista moguće realizirati u prostoru kvarta na nekoliko bliskih lokacija, i to na obostranu prostorno funkcionalnu korist svih zainteresiranih strana