Zid boli na Selskoj cesti, nastao tijekom Domovinskog rata i srušen 1993. godine, ponovno će niknuti.
No, ovaj put na zelenoj površini zapadno od Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, sjeverno od Ulice grada Vukovara i istočno od postojećeg parkirališta na Trgu Stjepana Radića. I bit će – staklen. Znakovito će se tako arhitekt Nenad Fabijanić sa svojim timom, čije je rješenje izabrano kao najbolje za Spomenik domovini, prisjetiti ovog simbola rata.
Preimenovati u Trg Republike
– U razmatranju simbolike u obzir su uzeta i iskustva spomenika Oltara domovine na Medvedgradu, koji više nije u komemorativnoj funkciji – rekao je Nenad Fabijanić, koji je uz Zid boli postavio i veliki portal kroz koji bi strane delegacije ulazile u prostor, a i oltar na kojem bi se odala počast žrtvama domovini kroz cijelu hrvatsku povijest.
– Ovaj portal ima i monumentalnu formu vrata, koja se mogu tumačiti kao nova (gradska) vrata, koja spajaju metropolsko središte u Trnju sa starim središtem u Donjem gradu – kaže Fabijanić. Portal je u istoj visini kao i balkon KD Vatroslav Lisinski. Bitna je uloga zelenila – kaže Fabijanić – koje bočno uokviruje cijelu kompoziciju. Time se i eliminira cestovna buka nastala zbog prometa koji se odvija oko velike ledine. Fabijanić je ujedno proširio kontekst rješenja Spomenika domovini te prikazao i svoju viziju centralne gradske osi. Prema raznim povijesnim urbanističkim planovima, naime, planira se i širenje Trga Stjepana Radića, s javnom garažom ispod trga i šetalištem prema kolodvoru, dogradnja zgrade Gradske uprave, a i gradnja dodatne dvorane kod KD Lisinski. No centralno područje Trnja do danas je ostalo nedovršeno.
– Jedini je javni prostor Trga Stjepana Radića dijelom parkiralište, a dijelom zelena površina s dvije frekventne prometnice s obje strane, na kojoj se predviđa Spomenik domovini. Taj nepovezan i neoblikovan prostor ni po čemu nema karakter trga, iako se naziva trgom, no sadrži najveći potencijal. Bude li spomenik realiziran, morat će izazvati transformaciju parkirališta u društveni prostor koji bi morao korespondirati s memorijalnom sekvencom i činiti s njim jedinstveni trg za koji predlažemo novo ime: Trg Republike – kaže Fabijanić.
Uz njega, za dizajn stakla zadužen je bio Jeronim Tišljar, projektni tim čine Željko Pavlović, Davor Pavlović, Studio Kušan, konstrukciju je radio Berislav Medić, hortikulturu Robert Duić, rasvjetu Nino Kušter, maketu Maja Francuz, a fotografiju Miro Martinić.
Postupak koji traje
Veliki broj ljudi koji je radio na ovom rješenju razlog je zbog kojeg je ono razrađeno do najsitnijeg detalja. Upravo je to zapelo za oko ocjenjivačkom sudu, koji je morao odabrati između 52 pristigla rada.
– Imali smo težak zadatak jer su svi bili iznimno kvalitetni – rekla je zamjenica gradonačelnika Vesna Kusin, ujedno predsjednica ocjenjivačkog suda natječaja. Sud je tako izabrao i dvije jednakovrijedne II. nagrade, koje je izradio Arhitektonski biro Turato te Alem Korkut, a III. nagrada pripala je Marku Gugiću. Posebno priznanje dodijelili su trima radovima – Marka Murtića i Ane Aščić, tvrtke Marinaprojekt iz Zadra te Luki Vlahoviću, Miri Romanu i Petri Tomljanović – koji su bili u užem krugu odabira. Točan datum početka realizacije još se ne zna, dodala je Kusin, zbog procedure koja slijedi.
– Prvo moramo pronaći prostor za izložbu svih radova, obaviti razgovor s autorima, potom ide raspisivanje javne nabave, sve je to postupak koji traje – rekla je Vesna Kusin.
Ideje su vrlo zanimljive, ali je pitanje hoće li se realizirati. Te ako hoće, kako i kada (projekt preuređenja Trga Franje Tuđmana i prostora oko Zapadanog kolodvora nije se dosad ni počeo provoditi). A drugo: zašto bi se Trg Stjepana Radića preimenovao u Trg Republike? Nemam ništa protiv Republike, ali sam naziv neugodno asocira na naziv Trga bana Jelačića u doba komunizma. Ako bi se izgradio jedan tako reprezentativan trg, kao što je ovdje opisano, zašto se misli da mu ne bi odgovaralo ime Stjepana Radića? Pa on je jedna od najblistavijih osoba u hrvatskoj povijesti, jedan od rijetkih koji je uspio biti i političar i moralna osoba. I koji je i sam stradao kao žrtva. Ako itko, on je zaslužio ime trga u Zagrebu, i to reprezentativnog. Dok bi neke druge nazive pod hitno trebalo brisati iz centra Zagreba (mislim na sadašnji naziv Kazališnog trga).