Bio je onaj užasan snijeg prije par tjedana. Čekanje kod Lidla nije bilo manje od pola sata. Ljudi kao u sindikalnom restoranu. A onda je stao brzi 330 iz Velike Gorice, vozač je otvorio vrata i pustio ljude unutra.
Nije kartu naplatio nikome. Svaka čast, majstore! Mislili smo da je valjda tako rekao Bandić, ipak se jedva ide gradom. Većina se “skinula” kod Muzeja suvremene umjetnosti, “sedmica” se pojavila brzo. Zajedno s kontrolorom. Taj, pak, nije imao toliko razumijevanja, zapravo nije imao uopće. Temperatura, snijeg, promrzlost, nema to ništa veze, gdje je njegov plavi papirić. Koliko smo uštedjeli na karti od Otoka do MSU-a toliko smo sad i “popušili” do Velesajma.
Ima nas svakakvih, ovoga snježna oluja i smrznuti obrazi u sedam navečer nisu previše zanimali. Zetovski je digitron uredno radio. Predan neki čovjek, radi i po takvom vremenu, a mogao je sjediti doma u toplome. Novozagrebačke tramvajske linije nastavljaju se na autobusnu 268 koja je već dugo tema novinskih članaka i društvenih mreža.
Ljute se ljudi na ZET-ovce jer otvaraju samo prednja vrata u autobusu, jer ih ne zanima koliko putnika ima na stanici, jer se kasni na posao, pa se svađaju, zatvaraju vrata pred nosom, sve je to ušlo u legendu.
Kontrolorima je posao kontrolirati karte. Putnicima je zadatak da kartu imaju. Ako je nemaju, red je da je kupe ili da ih kontrolor tako uputi. Karta na ZET-ovim gradskim linijama stoji 10 kuna, nije malo, ali nije ni za poginuti.
Jučerašnju su tramvajsku liniju 7 posjetili kontrolori. Normalno ponašanje su putnici ispoštovali uredno ispričavajući se i kupujući kartu za tih 10 kuna. Imate li kartu? Nemam. Onda osobnu. Mogu li kupiti, trebao bi mi to ponuditi? OK, možeš. Osim što je bilo i onih kojima je i tih 10 kuna bilo previše. Nema gotovine, kaže. Imate li karticu, pitao je kontrolor, platite tako. Pa, kaj se može i karticom!? Joj, nemam sad baš tu... Dajte barem izađite, bio je odgovor. Barem je izašla. Nekako, dođe ti pravo da se odnekud pojavi i policajac.
Nemam nijedno neugodno iskustvo sa javnim gradskim prijevozom, možda zato što uvijek imam kartu? Jedini problem su mi nekulturni ili agresivni putnici koji se guraju preko roditelja s djecom, sjedaju na invalidska mjesta i kad ih zamoliš i legitimiraš se da si invalid, svađaju se i ne žele se maknuti, koji torbe na kotačima za kupnju razvuku preko prolaza, koji svoje stvari rasporede na stolicu ili dvije tako da ime se ruke ne zamore......Ali s vozačima ili kontrolom nikada, Ponavljam - vjerojatno zato jer uvijek imam kartu. I nitko mi nije platio da ovo pišem.