U Zagreb je 2007. došao s vrećom odjeće i sto eura na računu.
I diplomom s Fakulteta za arhitekturu u Aguascalientesu, meksičkom gradu u kojem se i rodio. Danas je pak poznat kao jedan od arhitekata koji je osmislio izgled nove škole i vrtića na Kajzerici, a pobijedio je i na natječaju za budući odgojno-obrazovni kompleks Središće. Erick Velasco Farrera za školu na Kajzerici dobio je i nagrade Vladimir Nazor i Viktor Kovačić za najbolje arhitektonsko i urbanističko ostvarenje u 2014.
Nije mu teško 'kajkati'
Trenutačno gradi vlastitu obiteljsku kuću u Maksimiru, koja će biti potpuno neovisna, bez plina, a struju će generirati putem solarnih kolektora.
– To mi je i najdraži kvart. U osam godina dobro sam upoznao Zagreb, koji je postao i moj dom. Ali nema ljepšeg parka ni dijela grada od Maksimira – kaže Velasco Farrera, koji u Zagrebu živi sa suprugom Ilijanom i 3-godišnjim sinom Adrianom. Doselio se u grad i zemlju za koje je prvi put čuo 2003. kad je upoznao suprugu – Hrvaticu s austrijskom adresom. I to na doškolovanju u Londonu. Osim u glavnom britanskom gradu, živio je i u Beču, Španjolskoj te na Malti, no u Zagrebu je ostao jer mu se sviđa mentalitet stanovnika, vrlo sličan onome meksičkome.
– U Beču sam čak zarađivao 10 puta više nego ovdje. Ali nikad se ne bih vratio, bitniji mi je ljudski faktor – govori Velasco Farrera na tečnom hrvatskom. Savladao je i zagrebački govor pa mu nije strano ni kajkati.
– Hrvatski mi je bio jako težak za naučiti. No nakon godinu dana uspio sam se sporazumijevati, čitao sam knjige na hrvatskom... Prvo što sam naučio jest reći "100 grama šunke", što sam gotovo svakodnevno kupovao u dućanu. Godinu dana samo sam jeo šunku – u šali kaže arhitekt kojem u Zagrebu najviše fali obitelj i – meksička hrana.
– Ono što se nudi u Zagrebu nije slično meksičkoj hrani. Imate najskuplje tortilje na svijetu! U Meksiku jedan kilogram košta tri kune, a nisu ni blizu ovima – kaže te dodaje da mu je draža meksička tekila od hrvatske rakije. Sličnost s Meksikancima, kaže Velasco Farrera, vidi se u vedrini ljudi, strašću za nogometom, ali i posvećenosti vjeri i obitelji. No strašno ga nervira odnos prema vlastitoj državi i gradu.
Posao dobio za jedan dan
– Većina prijatelja rođenih ovdje pita me zašto sam odabrao Hrvatsku kad mogu živjeti bilo gdje drugdje. Ne razumijem taj stav. U Meksiku je standard i lošiji, no nikad nitko neće reći nešto protiv domovine. Dan državnosti tamo je veliki praznik, svi su na ulici, pjevaju. Ovdje eventualno netko objesi zastavu – kaže Erick Velasco Farrera te dodaje da bi volio da Zagrepčani promijene takav pristup. Ovdje je, kaže, uspio upravo zbog svog pozitivnog stava. Posao je u arhitektonskom studiju dobio isti dan kad se doselio ovamo. Tamo je radio godinu dana kad je odlučio otvoriti svoj – AVP arhitekti. Suradnja s tvrtkom Sangrad i njenim vlasnikom Vedranom Pedišićem, s kojim je dizajnirao školu na Kajzerici, otvorila mu je put u gradske projekte. A karijera mu je tek u začetku...
"U Meksiku je standard i lošiji, no nikad nitko neće reći nešto protiv domovine. Dan državnosti tamo je veliki praznik, svi su na ulici, pjevaju. Ovdje eventualno netko objesi zastavu"