Na drugom katu Sveučilišnog računalnog centra (Srce) radi Isabella. Smještena unutar zaključane staklene prostorije, danonoćno bdije nad važnim znanstvenim projektima, bez pauze za ručak, bez godišnjeg odmora...i tako već 12 godina. Isabella je, naime, superračunalo.
Prije je bila računalni klaster, gronja ili grozd, skupina računala koja rade zajedno i ponašaju se kao jedinstven sustav, a ono što je Isabellu izdiglo iz statusa klastera u superračunalo je uvođenje programskog sustava ScaleMP.
–To omogućava spajanje više poslužitelja u jedno virtualno računalo.
Sustav omogućava izvođenje paralelnih aplikacija koje zahtijevaju pristup dijeljenoj memoriji i velikoj količini radne memorije - objasnio je Emir Imamagić, predstojnik sektora za Računalne sustave Srca na jučerašnjem predstavljanju novog Isabellina statusa superračunala. Uz njega, njeno promaknuće predstavili su i ravnatelj Srca Zoran Bekić te zamjenik ministra znanosti obrazovanja i sporta Roko Andričević. Isabella se koristi za znanstvena istraživanja i pristup klasteru imaju sve znanstvene i sveučilišne institucije. Područja u kojima se najčešće koristi su bioinformatika, računalna kemija, dinamika fluida te modeliranje vremena i klime, a najveći korisnik je Institut Ruđer Bošković.
–Uz Isabellu Srce je koordinator i Hrvatske nacionalne grid infrastrukture (CRO NGI), sastavnice svjetske infrastrukture. To je raspodijeljena računalna okolina za rješavanje problema iz računalstva s velikom propusnošću - opisuje Bekić.U Hrvatskoj je pet čvorišta - u Osijeku, Splitu i Rijeci te u Srcu i IRB-u.
U sklopu infrastrukture korisnicima je dostupno 1.184 procesorskih jezgri, 36 procesora i 55 terabajta podatkovnog prostora. Za usporedbu, Isabella ima 44 računalna čvora i pruža 800 procesorskih jezgri i propusnost od 56 gigabajta u sekundi. Prosječna brzina interneta u Hrvatskoj je, inače, 3,8 megabita u sekundi.
–Uz ove nadogradnje Srce razvija i Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak što će institucijama omogućiti skladištenje i pristup njihovu radu od bilo kuda - najavljuje Bekić te dodaje da se razvija i projekt Dabar, tj. Digitalni akademski arhivi i repozitorij koji će sadržavati doktorske i diplomske radove Hrvatske akademske zajednice, a sustav bi trebao imati otvoreni pristup, odnosno akumulirano znanje bilo bi dostupno svima.
>>Izbacio jedno slovo iz imena i ostao zatrpan ponudama za posao