Ivo Čović: U dobroj sam kondiciji, a posla se ne bojim

Nakon godina školovanja za inženjera ne pada mi na pamet ozbiljno se baviti politikom - odgovorio je Ivo Čović pokojnom predsjedniku SDP-a Ivici Račanu kada mu je predložio da bude potpredsjednik Partije. Bilo je to 1992. godine, kada je Čović kao kandidat za Sabor osvojio više od 35 posto glasova u svojem Sinju. I to je zasigurno situacija koja najbolje opisuje novoga predsjednika uprave Zagrebačkoga holdinga; čovjeka koji se unatoč stranačkoj pripadnosti klonio političarskih funkcija i zahvaljujući tomu, dobio epitet - profesionalca i operativca.

S Ivom Čovićem razgovarali smo u njegovu "novom" uredu u upravi Zagrebačkoga holdinga samo dan nakon što je postao prvi čovjek tog gradskog komunalnog diva. U Holdingu je Čović zamijenio Slobodana Ljubičića, koji je podnio ostavku zbog objave anonimnog pisma na web stranicama te tvrtke protiv Igora Rađenovića, bivšega šefa Zagrebačkih cesta, kojega su dvojica batinaša pretukla jer je USKOK-u prijavio kriminal u toj Holdingovoj podružnici.

Preveslao i - Mladića!
- Dok sam od 91. do 96. godine bio predsjednik SDP-a u Sinju sazvao bih sastanke, ali onda bismo bacili na briškulu i trešete - prisjetio se uza smijeh Čović. No, tih je ratnih godina taj 47-godišnji inženjer elektrotehnike bio član tima za pregovore s JNA i pobunjenim Srbima s područja Dalmacije. Premda nerado troši riječi na tog ratnog zločinca i haaškog bjegunca, Čović nam je otkrio da je pregovarao i s Ratkom Mladićem.

- Mladić je bio vrlo nezahvalan sugovornik. Pun samopouzdanja zbog spoznaje o vojnoj sili kojom je raspolagao - govori nam Čović i pokazuje fotografiju na kojoj je ovjekovječen jedan njegov razgovor s Mladićem iz listopada 1991. godine. Dalmatinski dišpet Čoviću nije dao mira pa je tome pukovniku JNA za 20 tadašnjih maraka prodao jedan broj Slobodne Dalmacije s naslovnicom: "Mladiću se približava sudnji dan".
- Čoviću, velika si ti zverka - odgovorio mu je iznenađeni Mladić.


Čović se 1986. zaposlio najprije u Hidroelektrani Orlovac

Bivši košarkaš Alkara
Ponosi se Čović time što je 2. studenoga 1991. godine sudjelovao u prvoj velikoj razmjeni zatvorenika kada su iz srpskoga zatočeništva u kninskome zatvoru oslobođena 124 zarobljenika. Nikakva braniteljska prava i povlastice zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, kaže nam Čović, od države nije tražio.

Je li Čović "zvjerka", ali u pozitivnome smislu, pokazat će se kada se uhoda u poslovanje Holdinga pa možda Zagrepčane razveseli i pojeftinjenjem komunalija, ali da je velik, odnosno visok, jasno je na prvi pogled. Sa 194 centimetra zasigurno nije bio među najvišima u timu, ali Čovićeva momčad ostala je zapamćena u sinjskom košarkaškom klubu Alkar.

- Bilo je to zlatno doba Alkara, 1983. godine smo se kao trećeligaši plasirali u finale Kupa Jugoslavije. Takav uspjeh Alkar nikada prije ni poslije nije ostvario - sa zadovoljstvom se prisjetio Čović. Finalu je prethodila, nastavio je, nezaboravna polufinalna utakmica protiv Zadra u Sinju.

- U zadnjoj sekundi Branko Skroče, tadašnji košarkaš Zadra, nije uspio dati koš jer sam mu ja bio blizu. Još i danas traju prepirke je li bio faul ili samo banana - kaže Čović. U finalu je Alkar igrao protiv Bosne, ali pobjedu su ipak slavili sarajevski košarkaši. Čović je košarku počeo trenirati u srednjoj školi, sa 16 godina.

Imao sve petice
Iz njegovih školskih dana zanimljiv je podatak da nikada, ni u osnovnoj ni u srednjoj školi, nije dobio ocjenu manju od petice.
- Mislim da sam jedino u prvom osnovne dobio četvorku iz likovnog ili tjelesnog - smije se Čović i napominje kako ne bi želio ispasti hvalisavac. I na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, koji je završio u Splitu, Čović je većinom nizao petice.


S alkarskim momkom na Sinjskoj alci u kolovozu 2003. godine

- Bio sam izvrstan student i diplomirao sam nešto prije roka - pohvalio se Čović.
Svoj prvi posao dobio je 1986. godine u hidroelektrani Orlovac u Sinju koja posluje u sklopu Hrvatske elektroprivrede. U Zagreb je iz Sinja došao 1996. radi posla, na poziv tadašnjega direktora HEP-a.

- Kako sam tada bio friško oženjen, prihvatio sam posao u Zagrebu. Smatrao sam da je to dobro za moju poslovnu karijeru. Tih sam godina u Zagrebu upoznao i Milana (gradonačelnika Bandića, nap. a.) - rekao nam je Čović, koji je HEP-u ostao vjeran sve dok nije prešao u Zagrebački holding. Na poziv tadašnjega premijera Ivice Račana Čović je 2000. godine postao predsjednik uprave HEP-a, po čemu ga javnost najviše i pamti.

Otkrio ga Račan
- Četiri sata razgovarali smo prije nego što je Račan, a bila su još tri kandidata, izabrao baš mene na tu poziciju. Zanimalo ga je moje viđenje funkcioniranja i upravljanja tom tvrtkom - otkrio je sadašnji šef Holdinga. Dok je bio prvi čovjek HEP-a, tvrdi Čović, u toj tvrtki nitko nije zaposlen po stranačkoj liniji.

- Nije se neki lokalni esdepeovac ili član bilo koje druge stranke mogao samo pozvati na politiku i dobiti posao - ustvrdio je Čović, koji će, kako je već najavio, takav sustav primijeniti i u Zagrebačkom holdingu. Za rješavanje svih problema koji ga očekuju u tom komunalnom divu očito mu neće manjkati energije jer, kaže, u dobroj je kondiciji. A posla se, kaže, ne boji.


Kao direktor HEP-a s predsjednikom Mesićem na Teslinoj obljetnici 2003. godine u Lici...  

Sa Sljemena u Sinj
- Zbog ozljede lijevog koljena izbjegavam igre loptom, ali zato u teretani trčim na pokretnoj traci i šećem po Sljemenu - otkrio je svoj sportski recept.
Vrijeme ipak najradije provodi sa suprugom Dijanom i njihovo troje djece, s kojima se i nakon našeg razgovora uputio u Sinj, na proslavu Velike Gospe.  A već idući dan sprema se u Split, na sastanak o plinofikaciji Dalmacije, što je projekt koji je pokrenuo njegov prethodnik Ljubičić.
Čović je najavio da će posjetiti sve podružnice Holdinga jer želi upoznati ljude koji njima upravljaju.

- Nakon upoznavanja opet ću ih pozvati na razgovor kako bih čuo njihove prijedloge o mogućem boljem poslovanju - poručio je Čović, kojega u Holdingu zaista očekuje lavovski posao.Dok sam od 91. do 96. bio predsjednik SDP-a u Sinju sazivao bih sastanke, ali onda bismo se bacili na briškulu i trešetu...

U središtu pozornosti svih medija posljednjih je dana bio upravo Ivo Čović, o kojemu se, kako bi se istaknulo njegovo poštenje, pisalo i po tomu da je sam sebi smanjio plaću kada je postao direktor HEP-a. On je taj mit odmah prekinuo. – Tada je Sabor donio novi zakon prema kojemu su, među ostalim, smanjene plaće svim državnim dužnosnicima, pa i meni. Samo za prvi mjesec sam u HEP-u dobio plaću 33.000 kuna, a onda je smanjena na 14 tisuća – objasnio je Čović. Točno je, nastavio je, da je u HEP-u zbog poboljšanja poslovnih rezultata smanjio troškove, odnosno različita davanja na plaćama zaposlenih. – Zato su mi sindikati stalno bubnjali pod prozorom – prisjetio se Čović.

Čović je posebno zadovoljan, kaže, što je u svome mandatu predsjednika uprave HEP-a bio jedan od zaslužnih za pokretanje Memorijalnog centra “Nikola Tesla” u Smiljanu. - Pisao sam i Vladi i Saboru te predlagao da se proglasi i godina Nikole Tesle, poslije je to učinio UNESCO - rekao je Čović. Memorijalni centar u Teslinu rodnom Smiljanu otvoren je u srpnju 2006. godine. I dok se Čović priče oko Tesle rado prisjeća, za pregovore s najvećom svjetskom energetskom kompanijom, Enronom, kaže da su mu bili najteže razdoblje u poslovnom životu.