pogled druge strane

Ja sam agent, agent za nekretnine – evo dnevnika

Foto: Frank and Helena/PIXSELL
Ja sam agent, agent za nekretnine – evo dnevnika
01.02.2013.
u 08:32
Ovo će biti naš četvrti sastanak u stanu, više ni sam ne znam koji ugao stana nismo pregledali. Gledali smo ga po jutarnjem svijetlu, pa popodnevnom, pa u suton... Samo čekam da mi kažu da bi ga gledali po noći....
Pogledaj originalni članak

Kupujete nekretninu? Sigurno vam zadaje glavobolje čak i ako novac nije problem. Centar Zagreba u kojem je sve na dohvat ruke, Dolac, Jelačić plac, HNK, izložbe i muzeji ili gradska periferija gdje će vaša djeca odrastati u zelenilu i miru?

Kuća s vrtom i mirom bez napornih susjeda ili praktičan stan s balkonom u tramvajskoj zoni.  Kredit ili gotovina?

To su samo neke od osnovnih dilema, gdje je još pogled na crvene zagrebačke krovove, dovoljno dnevnog svjetla, blizina jednog od zagrebačkih parkova, raspored prostorija.... 

Potraga za domom nije uvijek jednostavna iako je nagrada nakon pronalaska savršenog mjesta za svijanje gnijezda neprocjenjiva. 

No, jeste li se ikad zapitali kako traženje savršenog doma izgleda iz perspektive agenata za nekretnine koji moraju poznavati svaki pedalj zagrebačkog tržišta nekretnina kako bi vam pomogli u odabiru. Zvone im telefoni, probijaju se kroz gradsku gužvu, a često se snalaze kako znaju i umiju s nemogućim željama klijenata, ali i onih koji slučajno dograbe njihov broj telefona...

Zavirite u njihov svijet u dnevniku jednog agenta za nekretnine. 

PONEDJELJAK

Kako započeti novi radni tjedan? Nikad to nisam dovodio u pitanje...Vozeći prema omiljenom kafiću uživam u prvom gutljaju jutarnje kave. Prekida me zvonjava mobitela. Rano je, ali ipak se javljam samo da mobitel prestane zvoniti. Vozač kamiona javlja da je dostavio keramiku na gradilište (?!). Kroz glavu mi prolazi milijun upitnika, a među njima i ono: Gdje si nazvao baš mene?! Pitam ga odakle mu moj broj mobitela i zašto mene zove.

Njegov je odgovor: "Pa na gradilištu je vaša cerada, s brojem telefona."

"A što na njoj piše?", pitam.

"Pa prodaja stanova" - veli gospon.

"Pa kako onda ja mogu znati gdje da istovarite pločice?!", vičem u glavi, no suzdržim se i ljubazno objasnim gospodinu da je dobio agenciju za nekretnine i uputim ga da se javi šefu gradilišta.

Problem riješen, keramika dostavljena, radovi neće kasniti. Divim se svojim organizacijskim sposobnostima, a sve se to događa prije prve kave!

A onda je počelo! Zvone fiksni telefoni, mobilni, javljam se na sve što mi dođe pod ruku. Cijelo prijepodne prolazi mi u davanju tri osnovne informacije; cijena, lokacija, površina...i tako unedogled. No bilo je uspješno! Pet dogovorenih terena!

UTORAK

Jutro prolazi uz zadirkivanje kolege koji je dogovorio dva terena više nego ja, ali što mu to vrijedi kad imam asa u rukavu. Uskoro se sastajem s Anitom i Davorom, simpatičnim mladim bračnim parom koji žele pogledati stan još jednom prije konačne odluke o kupnji. Ovo će biti naš četvrti sastanak u stanu, više ni sam ne znam koji ugao stana nismo pregledali. Gledali smo ga po jutarnjem svijetlu, pa popodnevnom, pa u suton... Samo čekam da mi kažu da bi ga gledali po noći.

Kao i uvijek do sada, sastajemo se ispred zgrade. Već sam dobro upoznao kupce i atmosfera je opuštenija nego inače. Anita se šali na svoj račun jer joj je mučno od bliže i daljnje rodbine koja mora vidjeti stan i dati svoju ocjenu, naravno usput i pametovati. Dok me rodbina rešeta s pitanjima osjećam se kao školarac koji odgovara pred učiteljicom. Sve prolazi savršeno, odluka je pala! Sutra je isplata kapare, a mene čeka još jedno jutro provedeno u zagrebačkoj gruntovnici.

SRIJEDA

Naoružan strpljenjem probijam se kroz jutarnju špicu na Slavonskoj aveniji, već je prošlo 8 sati, vrijeme je katastrofa, kiša pada kao iz kabla, a ja pjevušim... Kišeeeeee jeeesenje!

Pitam se zar svi kasne na posao ili pola Zagreba ne radi? Vjerojatnije je ovo drugo...

No, ne dam se smesti, cilj mi je što brže stići do gruntovnice. Stižem do detektora metala koji signalizira i ako ga krivo pogledate. Nestao mi je osmijeh s lica čim sam vidio listić s rednim brojevima.

Samo dvadeset stranaka ispred mene. Osvrćem se po pultovima... Oh! Radi ona simpatična referentica... Nabacim osmjeh zvan "patnik" i dobijem vlasnički list preko reda! Uštedio sam sat i pol! Jurim, s još vrućim vlasničkim listom prema uredu. Sva dokumentacija stana je spremna, samo čekam da sat otkuca 15 sati! Kapara je isplaćena, a predugovor potpisan.

ČETVRTAK

Taman kada sam trebao krenuti na prvi teren s već pripremljenim tlocrtima i ključevima u ruci zvoni telefon i kolegica viče za mnom: Hitno je! Zove moj kupac, koji je već u odmakloj fazi realizacije kredita. Iz banke traže OIB prodavatelja stana, kaže kupac da su ga zagubili!? Hm... Poznavajući kupca i činjenicu da je silno simpatičan, ali... Brate mili, ne zna tko mu glavu nosi, prije će biti da ga je zagubio. Upravo su mi zakomplicirali dan!

Kasnim, jurim, gužva na cesti, ali uspijevam stići na vrijeme, stranke su već tu, šeću po zgradi. Velika obitelj, djecu nisu ostavili u vrtiću jer vlada gripa. Na prvi dojam izuzetno su simpatični. S kupcima razgovaram o tehničkim detaljima, a za to vrijeme klinci jure po stanu i koljenima glancaju parkete, a plave traperice nisu više toliko plave. Ne moram napomenuti da je gospođa dobila lagani živčani slom.

U međuvremenu kolegica je riješila probleme s bankom, ali i dogovorila s kupcima mjerenje stana kako bi mogli naručiti namještaj.

PETAK

Jutro prolazi mirnije nego inače, kao da svi čekaju da radni tjedan završi. Između odgovaranja na upite putem e-maila zove me procjenitelj koji želi doći i procijeniti stan za banku. Naravno, želio bi doći za petnaest minuta jer je on u kvartu, kao da samo njega čekam! Mislim si: bolje da to obavim odmah nego da odgađam za poslije.

Tih petnaestak minuta pretvorilo se u pola sata, nešto obaviti na brzinu nikad ne ispadne dobro. Hvalim stan, uspoređujem cijene sličnih stanova u okolici, i pokušavam dobiti što bolju procjenu stana.

SUBOTA

Zadnji radni dan u ovom tjednu. Jupi! Sinoć se slavila jedna veća kupoprodaja pa se malo popilo. U uredu tišina, svi hodamo na prstima. Hvala Bogu, pun mi je dan terena. Sastanci s klijentima raspoređeni su na svakih sat vremena, tipična subota. Radi se ležerno, stranke su opuštene... Od svih odrađenih terena očekujem bar dva kupca da se jave u ponedjeljak, pa da krenemo pregovarati.

Gotovo! Idem doma na ručak i odmor... Ako ne zazvoni mobitel.

*Autorica je licencirani posrednik u prometu nekretninama, a tekst je napisan za portal domosfera.hr 

VIŠE OD 20% TERITORIJA POD OKUPACIJOM

Kakav je danas život u Ukrajini: Kafići oko Majdana su puni, ovdje nikad ne bi pomislili da se nalazite u zemlji u ratu

Današnja obična kijevska trgovina prehrambenim proizvodima izgleda ponegdje čak i impresivnije nego u bilo kojoj susjednoj zemlji. Istovremeno, industrija i energetika su uništeni, deseci gradova i stotine sela su potpuno uništeni ili teško oštećeni, a ekonomija opstaje zahvaljujući zapadnoj financijskoj pomoći. Ipak, prema posljednjim anketama, 88% građana vjeruje i dalje u pobjedu i ne želi nikakve kompromise

Pogledajte na vecernji.hr