Je li najam za jednu kunu najvažniji za opstanak obrtnika?

Grad daje u zakup 1500 svojih praznih neiskorištenih lokala – organizira licitaciju na kojoj će cijena biti povoljna, možda ne jednu kunu, možda ipak pet. I sada, eto, Grad ispada plemenit i istodobno poduzetan jer pomaže obrtnicima da prežive. Možda će prilika za povoljniji najam biti dovoljna da se potakne otvaranje i novih obrtništava. Jako, jako teško. Nije obrtnicima problem poslovni prostor. Mogućnosti su danas u Zagrebu jako velike, cijene nisu tako visoke da to uspješan poduzetnik ne bi mogao izdržati. Problem je što staviti u taj prostor a da funkcionira na lokacijama koje nudi Grad. Možete li u gradskom prostoru u prvoj parkirališnoj zoni otvoriti frizerski salon? Teško, jer frizura traži vremena. Možete li obaviti kakve ozbiljnije konzultacije? Također teško jer i to traži neko vrijeme. Zgodan je i podatak kako ozbiljan broj gradskih lokala i ne može u najam jer su opterećeni velikim računima za režije koje prošli najmoprimci nisu platili.

Jasno, moguće da je riječ o čistom nemaru ili naprosto nepoštovanju gradske imovine. No, isto je tako moguće kako obrtnik koji je u tom prostoru bio račune i nije mogao plaćati. Ima li Grad vlastite poduzetničke programe za oživljavanje određenih kvartova, namjerava li davati neke olakšice barem u obliku smanjenog prireza? Organizira li Grad na efikasan način turističke obilaske starijih gradskih četvrti koje bi tim kvartovima donijele nove poslovne prilike? Nemamo takvu informaciju. A kako vidimo, ponajviše je takvih lokala upravo u starim kvartovima koji odumiru već desetljećima. Pogledamo li brojke, vidjet ćemo da se broj obrtnika u gradu Zagrebu nije ozbiljnije smanjivao. Oni su se samo preselili tamo gdje se posao može raditi.

Praktično svaki šoping-centar nudi puno više poslovnih mogućnosti koje je očito isplativije prihvatiti čak i ako je najam prostora tamo i mnogo skuplji od gradskog. A da ne spominjemo zajedničke urede koji se u Zagrebu stidljivo pojavljuju, a nude puno više.