Dolazak Roma obilježio je niz prosvjeda, provjerili smo kakva je situacija četiri mjeseca kasnije

Život oko jedine stambene zgrade u Novom Petruševcu, reći će vam tamošnji stanovnici, poprilično je običan. Djece ima mnogo, zajedno se igraju i idu u školu i vrtić. Njihovi roditelji također žive svojim životom, a je li tko od njih “Romić”, kako kažu, ili nije, nikoga nije pretjerano briga.

Uspjeli naći skladan suživot

Da ste im prije četiri mjeseca rekli da će im život tako izgledati, sigurno to, kažu, ne bi vjerovali. Tada je atmosfera na adresi Novi Petruševec 8 bila posve drugačija. Ispred zgrade stajale su stotine nezadovoljnih starosjedilaca naselja, a parkirani su bili i konvoji sa specijalcima te vozila hitne pomoći. Ulaz u samu zgradu bio je blokiran jer nitko od okupljenih nije htio da se u nju useli 29 socijalno ugroženih obitelji – mahom romskih – iz Plinarskog naselja, Novog Jelkovca, Struga i Savice. Njih je gradonačelnik Milan Bandić odlučio smjestiti u Petruševec, i to u zgradu nekoć predviđenu za Tehnološki park. Ta se ideja stanovnicima naselja nije svidjela pa je policija neke od prosvjednike morala iznositi, a izbila je i tučnjava.

– Bilo je jako napeto, gotovo da su počeli bacati stvari na nas, svađali su se i galamili, a mi smo bili uplašeni – prisjeća se tih trenutaka Nasko Bajević, jedan od prvih doseljenika koji je stigao iz Novog Jelkovca. Prvi dani za sve njih, kaže, bili su teški. Nije problem bio samo s Petruševčanima, već je postojala zla krv i između različitih romskih obitelji koje su sad, umjesto u jednom velikom naselju, nagurane u malu zgradu.

– Izbijale su svađe i tučnjave, svako malo dolazila je policija – objasnila je Romkinja Matea Kunf koja je u Petruševec došla iz Plinarskog naselja. No, kada su shvatili da se na ovakav način ne može stvoriti skladan suživot, stanari su sjeli zajedno i postigli primirje. Sukoba između njih više nema, a stanje je, ako ne skladno, onda barem mirno.

– Pozdravljamo se i popričamo, ali se uglavnom držimo svojih stanova. Tako sprečavamo svađe – objašnjava M. Kunf. Osim romskih, u zgradi živi i nekoliko neromskih obitelji, koje sa susjedima žive bez ikakvih problema.

– Shvatili smo da se zajedno moramo snaći i da tu nema mjesta svađama. Sad već mjesecima nemamo nikakvih problema jedni s drugima – kaže Darko Štefok, inače predstavnik stanara koji je stigao iz Novog Jelkovca. A kad su se doseljenici smirili, a policija prestala navraćati, i Petruševčani su ih počeli prihvaćati.

VIDEO Stanovnici Petruševca nisu dopustili useljenje Roma u njihovo naselje

Video: Davor Puklavec/Pixsell

– Djeca nam sada idu zajedno u školu i vrtić, druže se vani na ulici, zaista ne mogu reći da imamo što prigovoriti – kaže Juraj Orenda, inače jedan od organizatora prosvjeda Petruševčana u ožujku i lipnju. Nisu, kaže, prosvjedovali zbog dolaska romskih obitelji, već nisu htjeli da se itko useli u zgradu koja nije podobna za život, bio to Rom ili ne.

– I dalje pri tome stojimo jer samo nekoliko metara od njih nalazi se zgrada koja ima opasan udio kancerogenih tvari i azbestni krov – ističe Orenda. Doseljenicima to, čini se, uopće ne smeta.

Iz ruševine u topao stan

– U ovaj smo stan došli iz ruševine. Tamo smo se bojali za živu glavu, hoće li nas tko napasti ili opljačkati. Sad smo na sigurnom i toplo nam je – kaže Matea Kunf koja u 67 kvadrata živi sa suprugom i četvero djece. Stan nema plinsko grijanje ni telefonski priključak, ali je zato došao sa suvremenom grijalicom na struju koja brzo zagrije cijeli prostor trosobnog stana.

– Problem je što su režije za struju jako velike, evo u ova dva mjeseca 1200 kuna. Bojim se samo kakva će biti zima – kaže susjed Nasko Bajević. Za razliku od svoje susjede, on i nije baš tako zadovoljan svojim novim domom. U Jelkovcu je dijelio stan od 105 kvadrata s majkom i još 16 članova obitelji, a u novom se stanu osjeća malo stisnuto.

– Osim toga, fali komfor toga da mi je sve u krugu od kilometra. Ako želiš u trgovinu ili bilo što drugo, treba ti auto, a gotovo nitko od nas nema vozačku – objašnjava otac šestero djece.