Prema prvom idejnom planu iz 1962., Južni (Novi) Zagreb trebalo je u budućnosti naseljavati oko 250.000 stanovnika. Južni (Novi) Zagreb, koji je osmislila grupa urbanista i arhitekata sa Zdenkom Kolacijem na čelu, nastao je kao koncept koji je trebao sadržavati 25 stambenih zajednica te je uz veće ili manje razlike primjenjivan diljem Europe nakon Drugoga svjetskog rata. Ubrzo nakon donošenja tog prvog idejnog plana započinje gradnja Zapruđa, pa zatim Sigeta, Utrine, Sopota, Travnog, Dugava, Sloboštine i Laništa koja su dobila ime po već postojećim toponimima upisanim na starim kartama, osim Središća koje je trebalo biti u “središtu” Novog Zagreba, istočno od Velesajma, sjeverno od Avenije Dubrovnik.
Osim novih stambenih naselja tu se nalazi i niz neplaniranih prigradskih naselja nastalih nakon Drugoga svjetskog rata s obiteljskim kućama, poput Trokuta, Podbrežja, dijela Savskoga gaja, kao i povijesna naselja, većinom s obiteljskim kućama, poput Blata, Hrelića, Jakuševca, Svete Klare ili Botinca, koje se dopunjuje montažnim višekatnicama nakon poplave 1964.
Glavni uzroci nezadovoljstva stanovnika novozagrebačkih naselja bili su nedostatak kulturno-zabavnog života ili neadekvatna opremljenost naselja društvenim sadržajima. Nisu bili planirani ni radni sadržaji pa se novozagrebački prostor često nazivao “spavaonicom” grada.
Muzej grada Zagreba poziva vas na prikupljanje predmeta iz povijesti našega grada, iz svih zagrebačkih kvartova.
Nije spomenuto Trnsko ?