Divljačko lupanje srca.
Mrkli mrak. Osjećaj izgubljenosti. Hodate po hrapavoj traci. A u ruci bijeli štap. Tamna soba stavit će vas “u cipele” onih koji ne vide. Oči će vam biti otvorene, ali moći ćete se kretati samo uz pipanje zidova oko sebe. Osjetit ćete različite materijale, iskusiti kako zatvarati prozor bez vida, a na kraju opipati predmete koji se kasnije pojavljuju u stalnom postavu Tiflološkog muzeja u Draškovićevoj 80. Prije nego što uđete u ovaj muzej posvećen slijepima i slabovidnima, stavit će vas u poziciju onih koji ne vide.
– Posjetitelji koji prolaze kroz tamnu sobu potpuno će drugačije doživjeti preostali dio stalnog postava. Samo prije malo više od stotinu godina u široj javnosti bilo je uvriježeno mišljenje da slijepe osobe ne treba obrazovati jer se time ne bi ništa postiglo. Kako bi takav stav promijenio, učitelj Vinko Bek je 1889. počeo obučavanje slijepog učenika Hinka Svobode, koji je za samo četiri mjeseca svladao program prvog razreda osnovne škole. Kada su se u taj uspjeh uvjerili zagrebački moćnici, među kojima je bio i Izidor Kršnjavi, odlučilo se osnovati Zavod za slijepe. U muzeju se posjetitelji mogu upoznati s tim začecima institucionalne brige za slijepe osobe – ističe ravnateljica Željka Bosnar Salihagić.
O tome se može pogledati i kratki igrano-dokumentarni film snimljen 2007. u nekadašnjem zavodu. Dio predmeta koji imaju u fundusu počeo je skupljati sam Vinko Bek još 1888., a muzej je osnovan 60-ak godina kasnije. Prikazan je i razvoj pisma za slijepe te kako se došlo do Brailleova pisma, koje je za hrvatski jezik prilagodio Bek.
– Prije Brailleova postojali su pokušaji stvaranja pisma za slijepe. Krajem 18. st. razvilo se tzv. reljefno pismo, a poslije Moonovo i igličasto. Glavni nedostatak bilo im je to što se njima nije moglo pisati – objašnjava viša kustosica Nina Sivec. U postavu su i skulpture slijepih kipara Remzije Đumišića i Ivana Ferlana te gluho-slijepe kiparice Sanje Fališevac, a u depoima koji su dostupni posjetiteljima su i predmeti iz donacije Oftalmološke klinike bolnice Rebra, s početka 20. st., te uređaji koje je izradio slijepi fizičar i matematičar Eugen Wagner.