Kad sredimo pješački Savski most, njime će voziti i bus do Kajzerice

Rade noću i danju, po snijegu, kiši, hladnoći, suncu… Dvjestotinjak radnika splitske tvrtke Spegra Inženjering kopa, mjeri, demolira, sastavlja, maže, odnosno obavlja građevinske poslove na terenima po cijeloj Hrvatskoj, a jedan od najvažnijih pothvata im je rekonstrukcija dosad zanemarivane zagrebačke pješačke razglednice, Savskog mosta. Na tom ih terenu pak nadzire sin vlasnika firme, magistar građevine Ante Borovina, a on im nije samo šef, već redovito, kažu radnici, zasuče rukave i prione s njima na posao. A proveli smo i mi jedno jutro na gradilištu s ljudima koji će mostu podariti novi “život” i obišli radove koji su trenutačno u prvoj fazi. Čitava bi “preobrazba” trebala završiti za 14 mjeseci, a najveći novitet koji se sprema na tom potezu preko Save, kažu u Spegri, jest to što neće namijenjen samo pješacima i biciklistima, već će imati i jednosmjerni prometni trak kojim će prolaziti autobusi do Kajzerice.

U portfelju tvrtke i Pelješki

– Trenutačno uklanjamo gornji ustroj mosta. To, dakle, podrazumijeva ograde, pješačke staze, kolničke ploče… Pripremamo sve za nove vijence i ogradu koju ćemo postavljati. Usto ćemo u prvoj fazi ukloniti uzdužne profile te postaviti nove. Na čelične komponente mosta ćemo pak stavljati antikorozivnu zaštitu, a rekonstruirat će se i onaj nosivi dio – objašnjava nam Borovina laički građevinske pothvate koji će se izvesti u idućih nekoliko tjedana.

Njegov se kolega, inženjer strojarstva Hrvoje Vukušić, nadovezuje i kaže da u početnu fazu spada i hidrodemoliranje, odnosno razbijanje betonskih blokova pod velikim pritiskom vode. Tako je most već dobio pomalo ogoljen izgled.

– Svakako će najzanimljivije biti kada budemo mijenjali ležajeve, odnosno dio koji je u rijeci, a na njima stoji most. To ćemo raditi posebnom tehnikom. Podići ćemo čitav most hidrauličkim prešama i uz pomoć jedne vrste specijalnih skela. Talpama ćemo pak napraviti potpornu konstrukciju. Njima ćemo, naime, ograditi stupove u rijeci i tako raditi na suhome. Most će zaista biti u tip-top stanju nakon rekonstrukcije – kaže Vukušić.

Pothvat je većim dijelom delikatan, kompleksan i zahtjevan, no bit će im utoliko lakše, kažu radnici, jer na terenu imaju sjajnu ekipu i atmosferu. A nakon što ga njihove ruke ulickaju, spomenički objekt koji je sagrađen 1938. godine, uvjeravaju dečki, izdržat će gotovo svaki potres, odnosno zasigurno puno jači od onog koji je Zagreb pogodio lanjskoga ožujka.

– Bit će jako siguran jer je čelik, od čega je most pretežito sastavljen, kao materijal žilaviji i fleksibilniji od betona pa zato dobro podnosi neke vanjske utjecaje – objašnjava Borovina.

Strastven je u vezi s ovim projektom koji je jedan od najzanimljivijih na kojima je radio, dodaje, a tvrtka njegove obitelji, od koje je naslijedio ljubav prema građevini, imala ih je na biranje, od uklanjanja više od dvjesto tona teške nadstrešnice u Vukovarskoj pa do gradnje Pelješkog mosta, zgrade pulskog društva Bina-Istra, Mosta gromova u Sisku…

Nove staze, ograda, rasvjeta

– I diljem metropole imali smo mnogo projekata, a neki su naši inženjeri, između ostalog, i volontirali nakon potresa. Moj tata Borislav, magistar znanosti, i mama Maja koja je također diplomirala građevinu, Spegrinu su priču pokrenuli još 1989. godine sa svega tri radnika i malo pomalo se razvijali. A prije nekog vremena smo se u sve uključili sestra Maja, koja pokriva ekonomski aspekt, i ja. Stvorili smo dobar krug ljudi i imamo puno kvalitetnih te marljivih radnika – ističe Ante Borovina, dodajući kako je sam non-stop na terenu, gdje se zbiva sva prava “akcija”, jer mu je to draže nego sjediti iza “kulisa”, odnosno u uredu.

Savski će most, podsjetimo, biti dovršen iduće godine, a imat će i novu rasvjetu, pješačke i biciklističke staze, ogradu… U međuvremenu pješaci i ljubitelji pedaliranja do Novog Zagreba i obrnuto mogu alternativnim pravcem preko Jadranskog mosta.