Svaki dan počinju s grčem hoće li uspjeti odraditi smjene i dežurstva jer su ograničeni na jedno računalo, a trebalo bi im više od toga da pregledaju sve prognostičke materijale, odnosno grafičke prikaze, satelitske karte, izračune, mjerenja s terena... Osim toga, na Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) oprema je daleko bolja, veza brža, a i sama komunikacija između dvoje ljudi lakša. Ovako su nam opisale prognostičarke Tanja Renko, Kristina Klemenčić Novinc i Matea Martinković jedan svoj radni dan koje od potresa koji je s 5.5 Richtera pogodio zagrebačko tlo, obavljaju od kuće. Do tada su bile u svojem „drugom domu“ na Gornjem Gradu na adresi Grič 3, zgradi koja je inače i spomenik kulture I. kategorije, a budući da je jako oštećena zbog zemljotresa, nije više sigurna za rad. Trenutačno im je izazovno, stresno i teško, kažu, ali na kraju dana su sve prognoze ipak izdane, i to ne samo u ponedjeljak, već i u svim danima nakon.
- Svi djelatnici DHMZ-a trenutno prolaze teške dane. Ostali smo bez zgrade u kojoj su nam, osim računalne infrastrukture, dokumenti i sve potrebno za rad kao i mnoge nama drage stvari. Ja sam na Griču provela lijepih 15 godina i teško se pomiriti s time da neću više hodati našim starim drvenim stubištem i hodnicima – rekla nam je T. Renko dodajući kako vjeruje da trenutačno većina građana Hrvatske suosjeća s njima jer su u sličnim uvjetima, a dosta njih usto ima i djecu koja trebaju pohađati online nastavu. Svaki dan su, inače, prognostičari raspodijeljeni u pet smjena, a prva počinje već u pet ujutro. Od toga je troje zaduženo za prognozu DHMZ-a, a dvoje za prognozu HRT-a te su svi međusobno u kontaktu.
- Dan nakon potresa, primjerice, sam bila drugi dežurni prognostičar čija smjena počinje u šest sati, a završava u 16. Radni su zadaci isti kao i do sad, samo su uvjeti drugačiji. U toj smjeni se pišu prognoze za posebne korisnike, u ovom slučaju za zimsku službu, odnosno prognoza vremenskih uvjeta na cestama - istaknula je Matea Martinković.
Nadalje, dodaje, jedan od redovitih zadataka je i izdavanje upozorenja na opasne vremenske pojave koja su osim na meteo.hr vidljiva i unutar Meteoalarm sustava te prognoza za hrvatske gradove. Drugi prognostičar, pak, u stalnom je kontaktu s prvim, odnosno glavnim prognostičarom koji pokriva smjenu od pet do 19 sati. Njihov kontakt sad, zbog potresa, više nije licem u lice, već samo preko telefona.
- Trebala je to biti skoro uobičajena radna nedjelja. Zbog epidemije virusa COVID-19 imali smo već razrađene protokole rada i dežurni su sjedili u odvojenim prostorijama na Zavodu. Tek što sam počela s pripremama ujutro, počela je grozna trešnja i buka. Odmah mi je bilo jasno da je potres pa sam se sklonila pod štok. Počela sam vikati i dozivati ostale dežurne da čujem jesu li dobro. Kada su se odazvali nekako mi je bilo lakše, a i trešnjava je prestala. Tada smo svi izletjeli van gdje su se svi tresli, što od šoka i straha, što od hladnoće – prisjetila se te kobne nedjelje prognostičarka T. Renko. Nju je taj dan zamijenila Kristina Klemenčić Novinc te je od doma „uskočila“ kao drugi dežurni prognostičar, dok je kolegica iz Križevaca, Tomislava Hojsak, preuzela smjenu glavnog prognostičara.
- Dan nakon toga sam bila zadužena za prognozu na HRT-u. Tamo, pak, što se tiče same proizvodnje prognoze, nije bilo neke veće promjene, više su se promijenile neke tehnikalije. Na glavnoj porti me uz dežurnog čuvara dočekao i termometar s kojim se kontrolira svaka osoba da nema povišenu temperaturu. Nije bilo šminke, nego sam se morala sama našminkati. Osoblju nije dozvoljen fizički kontakt s nama zbog čega si, po njihovim uputama, sami postavljamo bubice za zvuk – objasnila je K. Klemenčić Novinc.
Navikle su raditi u vrijeme teških situacija za sve, poput nevremena ili poplava, stoga ih sada potres, a kamoli harajući virus neće spriječiti u davanju informacija građanima o tome kakvo ih vrijeme očekuje, zaključuju prognostičarke.