Gradnju Plesa potpisao je Holjevac 1961.

Kako je mala pista u močvari postala Zračna luka

Foto: Privatni arhiv Čedomira Čurčića
DKS_56152808 17.03.2017., Zagreb - Presnimke fotografija Cedomira Curcica. Photo: Privatni arhiv
Foto: Anto Magzan/Pixsell
17.03.2017., Zagreb - Cedomir Curcic, 93-godisnji pilot koji se sjeca Zracne luke iz vremena kada je otvorena. Photo: Anto Magzan/PIXSELL
Foto: Privatni arhiv Čedomira Čurčića
DKS_56152808 17.03.2017., Zagreb - Presnimke fotografija Cedomira Curcica. Photo: Privatni arhiv
Foto: Privatni arhiv Čedomira Čurčića
DKS_56152808 17.03.2017., Zagreb - Presnimke fotografija Cedomira Curcica. Photo: Privatni arhiv
20.03.2017.
u 09:05
Priča počinje u ljeto 1943. godine kada je njemačka vojska na Plesu izgradila betonsku pistu. U vojne se svrhe koristila do kraja 50-ih
Pogledaj originalni članak

Iako će Zračna luka Franjo Tuđman uskoro moći primiti pet milijuna putnika, u svojim je prvim danima bila daleko od modernog aerodroma. Štoviše, bilo je to tek malo pomoćno uzletište s travnatom pistom. Tamo negdje iza Zagreba, govorili su, kod sela imena Pleso.

– U samim se počecima avijacije letjelo s Črnomerca, a prije Drugog svjetskog rata glavni je aerodrom u Zagrebu bio na Borongaju. Pred kraj rata počeli smo se koristiti Aerodrom Lučko i zapravo je malo tko uopće spominjao taj famozni Pleso iako smo čuli da se o njemu govori – priča nam danas 93-godišnji Čedomir Čurčić, koji je 1942. godine, za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, završio pilotsku školu. U razgovoru o povijesti zagrebačke zračne luke ovaj se umirovljeni pilot prisjetio kako je izgledala u svojim počecima kada ni sadašnji “stari“ terminal još nije bio u planu. Službena priča s aerodromom na Plesu počinje, naime, u ljeto 1943. godine kada je njemačka vojska na mjestu travnate piste počela graditi betonsku uzletno-slijetnu stazu dugačku 1800 metara te nekoliko rulnih staza.

– Prije toga tu zbilja nije bilo ničega. Doslovno samo velika močvara – prisjećaju se najstariji stanovnici mjesta Pleso po kojemu je tada sagrađeni vojni kompleks uz pistu i dobio ime. Tamo su bila tri hangara, prostor za smještaj aviona, skladište streljiva i goriva te protuzrakoplovna obrana. Nakon rata, Pleso je preuzela jugoslavenska vojska te je i dalje korišten isključivo u vojne svrhe sve do kraja 50-ih godina.

– Lučko je onda postao premalen i nije bio dovoljno moderan da bi mogao pratiti razvoj zrakoplovstva – prisjeća se Čedomir Čurčić. Stoga je 1958. godine dio vojnog prostora na Plesu prenamijenjen za civilni promet. Tada je sagrađena i mala putnička zgrada, no tek je krajem 1961. Narodni odbor Zagreba odlučio osnovati poduzeće za aerodromske usluge. Rješenje o osnivanju Zrakoplovne luke Zagreb potpisao je predsjednik Narodnog odbora Većeslav Holjevac 27. listopada 1961., a luka je otvorena 20. travnja 1962. godine, a imala je samo 13 zaposlenika.

Datum je to kada se “slavi rođendan“ zagrebačkog aerodroma. U to je vrijeme imao betonsku stazu dugačku 2500 metara, jednu rulnu stazu, putničku zgradu od 1000 kvadrata i parkirni prostor za zrakoplove. Međutim, brzi je razvoj zahtijevao i rast Zrakoplovne luke Zagreb koja je novu modernu putničku zgradu od 5000 kvadrata dobila već 1966. godine. Tada je sagrađena i upravna zgrada s kontrolnim tornjem te niz drugih objekata.

– Kao što se danas govori o ovoj novoj zgradi, tako se i tada pisalo o ovoj koju danas zovemo “stara“. Bila je vidno veća, modernija i suvremenija od svega do tada i svi su joj se divili – objašnjava Čedomir Čurčić, koji danas pak uzbuđeno prati sve napise o novom terminalu. Jedva čeka vidjeti kako će izgledati kada u njega uđu putnici jer 40-ih godina, kaže, nije ni u najluđim snovima zamišljao da će jednog dana avijacija ovako izgledati.

S njime se slaže i Željko Krčadinac koji je u vrijeme gradnje zgrade 1966. bio zaposlenik JAT-a u Zagrebu. Kasnije je, sve do umirovljenja 2002. godine, radio u Croatia Airlinesu tako da je iz prve ruke pratio razvoj zračne luke. S obzirom na to da se bavio i fotografijom, slikao je kako se razvijala, a danas ima cijelu arhivu.

– To je bilo supermoderno za ono vrijeme, ali vidjelo se kako s vremenom postaje premala, pa su zgradu često nadograđivali i obnavljali – govori Ž. Krčadinac. Prva velika obnova bila je 1974. godine kada je rekonstruirana i produljenja pista, radilo se u još nekoliko navrata, no izgradnja novog terminala najveći je pothvat. A tijekom povijest se, osim izgleda, mijenjalo i ime, pa je tako 1966. godine Zrakoplovna luka Zagreb preimenovana u Aerodrom Zagreb, a stvaranjem slobodne i nezavisne države, službeni naziv postaje Zračna luka Zagreb. Najnoviji naziv, Zračna luka “Franjo Tuđman“ nosi od lani. Popularni nadimak “Pleso“ nikada nije bio dio službenog naziva, no i dalje se zadržao u upotrebi po mjestu na kojem je zračna luka i nastala.

> > Uspješno testno slijetanje na terminal zračne luke Franjo Tuđman

> > EKSKLUZIVNO Večernjakova novinarka prva na letu čuvenog DC-3

> > U utorak kreće nova linija - od Velike Gorice preko Plesa do Kvatrića

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

MA
maksim.alekseevich.utkin
18:48 21.03.2017.

Dragi kolega Dehin, Imali ste ŠESNAJST godina? NIKAT? SA ispred slova M? Bilo bi bolje da ste potrčali u neku drugu školu gdje su predavali osnove gramatike. Gospodin kojeg osuđujete zbog nestručnosti je, za razliku od vas, pismen.

DS
dehin.stjepan
02:40 21.03.2017.

Dragi kolega Čurčić imao sam šesnajst godina kada sam sa Plesa sa DC-3poletio na padobransko školovanje u Čakovec.Ostali ste mi u dragom sijećanju,ali vaša tvrdnja da Z.L.Pleso nije nikat bio službenog naziva.U svim AIRWAY MANUAL-u po zrakoplovnim propisima označene su sa mjestom pstojanja.Primjer;Zagreb,Croatia Pleso,Zadar,Croatia Zemunik,Berlin,Germany Tegel.Oprostite zbog vaše nestručnosti.