VIC TJEDNA
Došao Mujo k doktoru i žali se:
– Doktore, boli me lijeva noga.
– To vam je od starosti, Mujo.
– Desna je isto godište pa me ne boli!
MODRICE, JANJETINA, BISTA I POLJAKOVO
USKRSNUĆE U GRADU KUPUSA
Ogulin (studeni, 2022.)
Kad bi netko viknuo “Ogulin!” prva asocijacija bio bi kupus.
Grad zelja.
A onda sam probao masnicu gradonačelnikove supruge Glorije Domitrović. Čudo od klope.
– To su jeli naši stari. Hrana sirotinje – objasni mi simpatična Glorija dok sam lakomo gutao ukusne masnice.
– Uz tijesto i svinjsku mast idu jaja, dinstani luk i sir. Ja stavim mileram – izdiktira jednostavni recept za štrudl koji je zasjenio janjetinu kod domaćina Bojana.
Primijetih da Janko na ringišpilu krvari.
Znači, zaklan je istog dana.
– Istina. Onog kojeg smo jučer likvidirali oglodali su psi lutalice. Zato smo jutros nabrzaka sredili drugog – objasni mi Bojan.
Cilj našeg posjeta gradu ispod Kleka bio je radnog karaktera.
Dalibor Domitrović, gradonačelnik, i njegov zamjenik Daniel Vukelja ugostili su ekipu koja je inicirala i sponzorirala spomenik generalu Petru Stipetiću.
A ja s njima kao priljepak i kroničar.
Tražili smo lokaciju gdje će bista biti postavljena. Radni dio trajao je pet minuta.
Svi su se, logično, složili da ukrasi Trg koji nosi generalovo ime.
– Kad izlijemo bistu u bronci, želite li da ugraviramo imena svih sponzora? – pitao je mladi gazda ljevaonice umjetnina Ivan Mačešić Jurina s čijom mamom Gordanom sam pohađao isti razred u IX. gimnaziji.
– Ugraviraj samo da bistu postavljaju Grad Ogulin i prijatelji generala Stipetića.
Nakon ozbiljne rabote eto nas u gastronomskom carstvu.
Razveseli me dolazak Ježića i Šmitrana koji su iz Rijeke stigli s kartonima bijelog i crnog vinčeka. Valjalo je zaliti masnice i ostale delicije.
– Znaš da su dokumenti koje sam pronašao i spremio spasili u Haagu generala Ademija – otkri mi između gutljaja Miro Vidović, pobočnik generala Stipetića.
– Zna li to Ademi?
– Zna, zna. Često se mi i čujemo.
– Psi su nam oglodali prvog janjca, a mi na brzaka drugog.
Bobo mi preote rep.
– Znate li da je pokojni igrač Dinama Ivica Poljak rođen u Ogulinu? – oglasi se Saks.
– Otkad pokojni? – javim se.
Piše tako na internetu.
I stvarno kad ukucaš njegovo ime na ekranu se pojavi “otišao legendarni igrač Dinama, ali i prvi trener prvoligaša Radnika”.
Zovem džokera Marka Mlinarića koji brzo smiri situaciju i vrati našeg zajedničkog prijatelja Poljaka među žive.
– Kaj ste poludili? Svako malo se čujemo. Živ je i zdrav.
A meni drago jer će se najbolji nogometaš iz grada kupusa još dugo hvaliti kako je u reprezentaciji Juge on igrao “desetku”, a na lijevom krilu bio je Đajić.
Doduše na jednoj, jedinoj utakmici.
Ali piše se.
I pamti.
Sljedeće javljanje iz grada Ivane Brlić Mažuranić bit će 14. ožujka na godišnjicu smrti generala Stipetića.
Otkrit će se svečano njegova bista.
A ja jedva čekam masnice.
I makovnjaču.
KRATKI SUSRETI U CENTRU
Centar grada (studeni, 2022.)
Kad besciljno ulicama centra kružim, sretnem puno znanih i neznanih faca. I iznenadim se, zabavim, nasmijem…
Krenimo redom.
Fifi je zakon
Ispred hotela Dubrovnik uvijek nasmijan Kiki Ugrina.
Ne znam vuče li on ćuku ili ćuko njega.
– Kako se zove avlijaner?
– A kak bi se pes trebal zvat?
– ?
– Pa valjda Fifi – reče i odjuri s njim put Bana.
Smogovci s mamom na kavici
Na Cvjetnom trgu ljudi još uvijek pijuckaju po terasama.
Primijetim Borisa i Marija Mirkovića s mamom Ivankom.
Na gutljaju kavice.
– Tko je zvao na piće?
– Naravno, mi mamu – odgovoriše jednoglasno braća.
Lijep prizor.
Zagrebački šlif.
Bravo, Smogovci.
Čudo na Trgu
Kolona ljudi strpljivo na Trgu čeka potpisati kandidaturu glumice Ecije Ojdanić.
Ni sami ne znaju čega.
Kamere, fotoreporteri, mikrofoni…
Ecija s frizurom Julije Timošenko.
Njenog partnera u predstavi “Čudo” koju reklamiraju, Matiju Šekoranju, netko je zamijenio s Marijom Šerifović.
Slatko se nasmijao.
A ja mu produžim smijeh s pričom iz davnijeh dana kad je Marija Kon, vidjevši u garderobi isklesano Ecijino tijelo, uzdahnula i rekla:
– Da sam ja ovako građena, na leđima bih stalno nosila madrac.
Nasmijala se i Katarina Krešić, producentica kazališta Moruzgva, s kojom sam prokomentirao nastup njenog tate Gorana Grgića u showu “Zvijezde pjevaju”.
Složismo se da baš i nije Pavarotti.
Predsjednica Anči Dobrić
Sa svojim malim pesekom Marom glumica Anči Dobrić vozi slalom po utrobi Dolca.
– Čujem da si u žiriju Bobijevih dana.
– Predsjednica! – uzvrati i pita me što Vitez priprema za iduće ljeto na Opatovini.
– Ferenčina ti režira komediju, ali nema uloga za starije glumice – rekoh i napravih kardinalnu grešku.
– Ma ‘ko ti je star! – ljuto će Anči i skoro dobih kupus u glavu.
A i opasni Maro iz torbice zareži.
Dimitrije u HNK
Ispred knjižare Ljevak sudarih se s prijateljem Dimitrijem Popovićem.
– Putujem za Cetinje gdje se napokon postavlja skulptura kneginje Ksenije. Vraćam se za 15 dana. A 4. prosinca u HNK imam promociju “Orfejeve sjenke”.
Doznajem da će stihove čitati Urša Raukar i Dragan Despot.
Bit će, naravno, i performans.
S balerinama u prvom planu.
Kad hajdukovci navijaju za Dinamo
Jana i David, prijatelji iz Postojne, pozvaše me na klopu u Baltazar.
Roditelji su to onog čudesnog slovenskog reprezentativca Alekseja Nikolića koji nas je razvalio u kvalifikacijama.
– Sin nam sad igra na Sardiniji u talijanskom prvoligašu Dinamu. Kako su mu najbolji prijatelji hajdukovci, sad su prisiljeni navijati za Dinamo – otkriše mi Jana i David, gazde poznatog restorana “Ćuk” u Postojni.
SPRDNJE S WHATSAPPA
Druženje s mobitelom (studeni, 2022.)
Svaki dan mi na WhatsApp stižu deseci duhovitih objava.
Malo iz Novog Zelanda i Pariza, malo iz Zeline i Zlatara…
Odasvud pomalo.
Evo dvadeset najduhovitijih koje su pristigle u listopadu:
1. Toliko je ponavljao razred da je u 7. osnovne sam sebi išao na roditeljski.
2. Ne koristite navigaciju kad idete na groblje. Nije ugodno čuti:
”Stigli ste na odredište.”
3. Vrh vrhova je Colonia i njezin nadnaravni tekst:
Ljuljaju se kreveti kad baba didu da.
4. Žena neće da je hoćeš ako ona tebe neće, ali neće ni da je nećeš jer tek onda te hoće, a ako se tad predomisliš pa je hoćeš, onda te ipak neće jer neće da je hoćeš, ali nije baš da hoće da je nećeš.
Što je tu nejasno...
5. Do koliko godina muškarci mogu biti članovi stranke Možemo?
6. Glumi damu. Ja joj dao Raffaello. Ona vadi bademe, misli da su koštice.
7. – Ova djeca će me u grob odvesti.
– ?
– Učiteljicu glazbenog, dok je svirala harmoniku, počeli su kititi parama.
8. Tako dobro vozim limuzinu da mi je glas s navigacije rekao:
– Nakon 50 metara stanite da izađem.
9. – Jedi salatu. Ona daje snagu.
– Baš. Eno puževi divljaju oko kuće.
10. Adam pojeo jabuku i dobio Evu.
Snježana pojela jabuku i dobila princa.
Ja napravila štrudlu od jabuka i svi dobili – proljev.
11. U parfumeriji:
– Trebate pomoć?
– Ne, hvala, razgledavam.
– Mogu li znati koji vam je omiljeni miris?
– Miris janjetine s ražnja, gospođo.
12. Ako čovjeku daš ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan.
Ako ga naučiš pecati, moći ćeš biti s njegovom ženom dok je on na pecanju.
13. Bivši mi radi u dućanu, zato idem svaki dan po tri kondoma da ga živciram.
14. Dođe Brad Pitt na kiosk kupiti kondom. Prodavačica pita:
– Za ovdje ili za van?
15. Toliko sam se napila da me udario auto – parkiran.
16. Prijavio se Mitar Mirić sa ženom na kviz o gramatici.
Dođe im pitanje da uklope riječi u odgovarajućem padežu u zadanoj rečenici.
I kaže žena:
– Mitre, vidi može li nam nominativ u trećoj rečenici.
– Ne može nam nitko ništa!
17. – Ravnatelju, mog sina u vašoj školi zovu URAC.
– A kako mu je pravo ime?
– ENIS!
18. – Što Einstein misli o ženskim glavoboljama?
– Sve je to relativno. U jednom krevetu ih boli, u drugom ih ne boli.
19. Mi živimo u svijetu gdje su sprovodi važnije od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti.
Mi živimo u kulturi ambalaže koja prezire sadržaj.
20. Bem ti godinu u kojoj sam pod stolom više puta završio zbog potresa nego zbog alkohola.