Kako se 'kategorija poduzetništvo' nosi s udarom enormnih računa? Plin u crkvi isključili, udruge u dugu...

Za tuširanje će upaliti bojler i pričekati sat-dva da se voda zagrije, ali kad je riječ o umivanju ili pranju zubi, primjerice, topla voda postala je luksuz koji si više ne može priuštiti. A grijanje? U domu trenutačno na klimu, jer je struja, kaže, jeftinija, a dobra je stvar što dio župne kuće ima prozore kroz koje za dana prodire Sunčeva toplina. U crkvi i dvoranama koriste se grijalice, koje se moraju upaliti nekoliko sati prije da bi temperatura bila podnošljiva.

Ovako izgleda dan velečasnog Tomislava Šaguda, župnika u Župi Presvetog Trojstva u Prečkom, otkako je prije nekoliko tjedana dobio račun za plin u iznosu od vrtoglavih 26 tisuća kuna. Rast je to za pet puta, jer u ovo doba godine inače stiže račun od oko pet tisuća kuna za mjesec dana potrošnje.

– Isključio sam plin u crkvi. Srećom je zima blaga, ali, ako udare pravi zimski minusi, bit ćemo prisiljeni ipak upaliti centralno grijanje, a to će nas papreno koštati – objašnjava Šagud.

Nismo mi poslovni sektor

Jedan je od tisuća korisnika Gradske plinare Zagreb Opskrba (GPZO) u kategoriji poduzetništvo koji je pogođen eksplozivnim rastom računa od tri, četiri, pa i pet puta u odnosu na isto doba godinu prije. Zbog toga razmišlja o tome da prijeđe na druge izvore energije, poput dizalice topline i solarnih panela. No o tome ne mogu razmišljati, primjerice, humanitarne udruge kojima je i 1900 kuna računa za plin dovoljno da ne znaju kako će preživjeti idućih nekoliko mjeseci, a kamoli ostatak godine. Upravo toliki "ceh" došao je udruzi La Verna, koja se bavi palijativnom skrbi.

– Za 35 četvornih metara prostora to je jako puno. S tim da su u našoj zgradi na Kvaternikovu trgu smještene i druge udruge, odnosno nas sedam – govori Blaženka Eror Matić, predsjednica La Verne. Za zgradu od 600 kvadrata, dodaje, dolazi zajednički račun za plin koji je dosegnuo 20.000 kuna, odnosno tri puta više nego u isto vrijeme godinu prije. Prostore su ondje, spomenimo, dobili od Grada u najam.

– Račun za prosinac još nije plaćen, vjerojatno neke udruge ne mogu podmiriti iznose. Svi smo u šoku – kaže Blaženka Eror Matić. Crkve i humanitarne udruge svrstane su, dakle, u poslovni sektor, a tamo, smatra, ne bi trebale pripadati.

– Bilo bi dobro da postoji i treća grupa potrošača kao što su bolnice, crkve, neprofitne organizacije... – kaže. Zima je još duga pa očekuje da će računi za plin samo rasti, a ne budu li ih mogli platiti, čeka ih crni scenarij, odnosno da će postati beskućnici. I oni se, kao i svi drugi koji su u istom košmaru, snalaze kako znaju. Malim obrtnicima, koji u istim radionicama rade već desetljećima, situacija je također postala neizdrživa.

– Do travnja ćemo sigurno trošiti manje plina i kombinirati sa strujom – govori Tomislav Petković, obrtnik koji već 27 godina ima kožnu galanteriju na Medveščaku. Krivi GPZO, koji je plin nabavio po previsokim cijenama, a onda tu razliku prebacio na korisnike u kategoriji poduzetništvo, koji su lani u studenom, podsjetimo, dobili anekse ugovora.

– Kockali su se našim novcem, ali nisu oni jedini krivi. Najveći je problem u društvu to što ljudima na vodećim pozicijama nedostaje da preuzmu odgovornost za svoje postupke. Da ja, primjerice, nešto zeznem u poslu, ja ću snositi posljedice i za to odgovarati. A ako oni nešto krivo potpišu ili propuste napraviti, najviše patimo mi mali ljudi i naši poslovi – kaže Petković. Osim s rastom cijene plina, istodobno se mora suočiti i sa skupljim sirovinama, kao i Martina Dumančić iz rudeške slastičarne M&M.

Treba nam korjenito rješenje

– Sve to postaje neizdrživo. Sirovina je otišla više od sto posto. Ulje, čokolada, mlijeko, sve je poskupjelo. Svakoga tjedna od dobavljača dobivamo nove, sve više cijene, a šlag na tortu je i uvećan račun za plin – kaže Martina Dumančić. Za razliku od vlasnika kafića koji pripremaju nove cjenike po kojima bi kava mogla koštati i do 20 kuna, ona ne namjerava previše dizati cijene svojih slastica. Platežna moć u Hrvatskoj nije takva da bi mogli za krišku torte dati 35 kuna, kaže, a drži i da bi na potezu trebala biti država.

– Smanjenje PDV-a neće nam pomoći. Država bi trebala smanjiti ono što nam momentalno uzima od plaća. Toliku birokraciju građani i poduzetnici ne mogu više hraniti – ističe vlasnica M&M-a. Zbog cijele situacije, kaže, ugrožen je opstanak ne samo njoj nego i njezinih 13 zaposlenih. Ipak, kaže da vjeruje da će prebroditi i ovu krizu pa razmišlja i o povećanju plaća svojim radnicima.

– Morat ću im podići plaće jer s istim novcem kao lani ljudi danas više ništa ne mogu kupiti. A kad dođe euro, bit će nam svima još veselije – zaključuje Martina Dumančić.

I dok korisnici plina iz kategorije poduzetništva razmišljaju kako će preživjeti, GPZO im je ponudio da dug plate u šest rata bez kamata. Na rate ili odjednom, uzvraćaju pak oni, posve je isto, jer novac u svakom slučaju treba stvoriti. Petković je, kaže, račun za prosinac platio, ali visoki iznosi dolazit će i u sljedećim mjesecima.

– To je samo privremeno rješenje. Samo će nam se otplata prolongirati – ističe. Slaže se i slastičarka Dumančić.

– Riječ je o kozmetičkim promjenama, dok se ne pronađe korjenito rješenje, situacija će biti loša za sve nas – zaključuje.

Otplata na šest rata? To je samo odgoda, a visoke svote i dalje stižu

Ponuda iz GPZO-a, kažu, nije rješenje jer bez obzira na to hoće li ceh podmiriti odjednom ili u obrocima, novac moraju stvoriti. A enormni će računi nastaviti dolaziti, govori Tomislav Petković  Uz poskupljenje sirovina postaje neizdrživo, dodaje slastičarka Martina Dumančić, a i u udruzi La Verne, koja se bavi palijativnom skrbi, strahuju od crnog scenarija. Ne budu li mogli plaćati plin, kaže predsjednica Blaženka Eror Matić , i njezinoj i drugim udrugama s kojima dijele zgradu prijeti beskućništvo. Račun od 26.000 kuna dobila je župa velečasnog Tomislava Šaguda pa su zbog toga uveli grijalice.