Na što uz Savu miriši, bolje da prešutimo, ali na ljubav, kao zagrebačkom gradonačelniku na Ultri, sigurno ne. Nije nam na prvu bilo posve jasno zašto je Milan Bandić na feštu morao na jug jer i na velebnoj manifestaciji pored rijeke jučer su, recimo, za onu jednu gospođu i njezina mješanca Žućka, puštali elektroničku glazbu, a onda je rekao rečenicu koja nam je sve rasvijetlila.
– Samo pet do deset posto ljudi voli elektroniku, većina ih ipak voli rock – kazao je Bandić, koji će imati sreće ako se do rujna na ovom “debaklu na Savi” pojavi barem tih pet posto Zagrepčana.
Koktel? Smućkajte doma
Jer jučer ujutro, opet, uz Most slobode sreli smo jednog, odnosno spomenutu jednu i njezina psa, dok smo kod Hendrixa nabrojili petoricu. Četvorica su još nešto šarafila oko paviljona, dok je DJ sjedio na svojoj poziciji i u principu sam sebi puštao glazbu. Bilo je, doduše, glazbe i kod Bundeka, ali čovjeka koji ju je pustio da svira nismo sreli. Nismo ni posebno zapravo tražili jer smo došli s drugim ciljem. Sa sobom smo ponijeli fotografije projekta koje smo željeli usporediti s postojećim stanjem, što je na kraju ispalo puno teže nego smo zamislili.
Ukratko, prepoznali nismo ništa. Kafići, kino, sunčališta i ini sadržaji koje su još 2014. osmislili Španjolci i Turci nikako da poprime onaj oblik koji se iz gradske blagajne platio pet milijuna kuna, pa se u paviljonima koji stoje uz Savu koktel sad može popiti samo ako si ga svatko doma smućka sam, donese i popije naslonjen na metalnu šipku. Sve se to još gradi, govorili su nam jučer kod Željezničkog mosta, a na pitanje zašto ta gradnja traje sto godina i kako će se sve uspjeti razmontirati u roku od 24 sata dođe li poplava, što je ugovorna obveza, kratko su nam odgovorili: “Vidjet ćete.” A ono što smo dosad vidjeli jest da je krajem travnja odabrana tvrtka Agram, kojoj se postavljanje i održavanje paviljona plaća točno 5,342.803 kuna i 50 lipa, oko tri milijuna idu na pijesak, odnosno pješčana igrališta, priključci struje i vode koštaju 616 tisuća kuna, a ovih oko 10 nabrojenih milijuna iz proračuna iznos je u koji nije uračunat novac potrošen na sam projekt, geotehničku studiju te nadzor radova.
Kakvi ugovori su sklopljeni s ugostiteljima i onima koji organiziraju “kulturne, sportske i ostale aktivnosti”, nije poznato, ali zna se da je su za potonje odabrani Udruga malonogometni klub Trnje te obrt Ivica Željko Zdravić Rekreacija – avanturizam iz Broda na Kupi. Oni čije se ugostiteljske usluge čekaju, pak, jesu Wurst bar i Živi bar jer poduzeća su to koja su se javila na javni poziv Grada sa željom da sudjeluju na manifestaciji. A kad će točno početi sa sudjelovanjem, još ne znaju.
Stalno govore: Uskoro
– Kažu nam, kad sve bude postavljeno. Već nekoliko puta govorili su da će to skoro, ali kad god pitamo, u Gradu nam kažu da budemo strpljivi – govore nam ugostitelji, kojima, čini se, gradska uprava obećaje početak Ljeta na Savi kao i Zagrepčanima koji su se nadali najavljenoj zabavi. Podsjetimo, tzv. Aktivnosti na Savi trebale su početi još prošlog ljeta, a nakon što se nitko nije javio da gradi paviljone, sve se prebacilo na ovu godinu. Početak je bio zakazan za 1. lipnja, o čemu svjedoče i po gradu postavljeni džambo-plakati, ali sve je odgodila djelomice kiša, a djelomice na knap raspisan natječaj za paviljone. Sljedeći datum za otvorenje bio je zakazan 15. lipnja pa 4. srpnja, pa je 5. srpnja gradonačelnik uz rijeku tvrdio da je manifestacija počela, a usput i najavio da će svečano otvorenje između 15. i 18. srpnja.
Bitno da su rodjaci i kumovi u plusu.... a treba i namiriti korumpirani šljam tj žetončiće