"Mačak Džingiskan i Miki Trasi" iz pera Vesne Parun te narodne priče "Čarobni štap" i "Kolačiću, kolačiću" koje potječu s Banije samo su neke od onih koje je udruga Kozlići uprizorila pomoću drevne japanske vještine pripovijedanja zvane kamišibaj.
Putujuća kutija na biciklu
Doslovan prijevod s japanskog bi bio kazalište od papira, a upravo je i to njegova najjednostavnija definicija. Vera Pfaff tom se vještinom spajanja slike i riječi bavi već šest godina, a sad je pokrenula i prvi hrvatski festival kamišibaj kazališta "Priče iz(van) okvira", koji u Etnografskom muzeju održan je prošloga tjedna.
Mali drveni okvir, nekoliko ilustracija i neka bajka ili pripovijetka sve je što vam je potrebno za ovakav oblik kazališta, a kako svaki pojedinac u uprizorenje dodaje i neki svoj "začin", akademska glazbenica Vera Pfaff odlučila se dodati glazbenu podlogu. Iako za uprizorenja katkad biraju i priče za odrasle, ciljana su im publika, kaže, djeca vrtićke i osnovnoškolske dobi pa nerijetko u kamišibaj kazalište uklapaju lektire ili pak edukativne pripovijetke, primjerice o prometu ili higijeni. Ilustracije, govori Vera Pfaff, ne rade sami, već surađuju s profesionalnim ilustratorima kao što su Nikolina Manojlović Vračar, Ivana Pipalo i Iva Visočević, a na nastupima u školama pokreću i radionice na kojima djeca sama crtaju.
– Osim što je vrlo jednostavan za korištenje, kamišibaj kod djece potiče kreativnost, maštu, likovnu i govornu izražajnost, ali i komunikacijske i jezične vještine – ističe V. Pfaff. Kamišibaj je tvorenica od japanskih riječi kami, što znači papir i šibaj, što znači gledalište ili kazalište. Početkom prošloga stoljeća na japanskim ulicama pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo te prodavali ručno izrađene slatkiše. Na njihovim je biciklima, na stražnjem kotaču, bila pričvršćena i mala drvena kutija, zvana butaj. Nakon što bi čula udarac dvaju štapova koje su prodavači koristili kako bi okupili publiku, djeca bi dolazila do bicikla i kupovala slatkiše, a za nagradu bi ih prodavač počastio kamišibajem.
– U posljednje se vrijeme u Hrvatskoj sve više ljudi bavi ovom umjetnošću, ali je, primjerice, u Sloveniji to puno raširenije. Oni su prije tri godine imali Dan kamišibaja i u njemu 7000 izvedbi – govori Vera Pfaff.
Udruga trenutačno, uz nju, broji još samo dva člana, Relju Dušeka i Miru Lončar Dušek, a osnovana je 2017. Njezin rad podupiru Ministarstvo kulture i medija, Gradski ured za kulturu i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva putem fondova EU, a Kozlići su i jedina hrvatska članica Međunarodnog udruženja kamišibaja čije je sjedište u Japanu
>> VIDEO: Na Trgu bana Jelačića muškarci molili krunicu za čednost i protiv pobačaja