Kako slaviti znanost uz mirise cimeta, kave i ispuha automobila

Skupilo se u subotu dosta građana u središtu grada, ozbiljan se broj priključio međunarodnom Maršu za znanost. Uvijek je dobro vidjeti da se uključujemo aktivno u takve svjetske manifestacije, pogotovo kada je riječ o nikada dovoljno cijenjenoj znanosti. I tako se domarširalo do spomenika Nikoli Tesli. Znanstveniku su nekoliko dana prije prekrili i oči, da ne vidi u kako se jadnom stanju znanost danas nalazi. Samo, ne treba mu taj povez micati. Jer on svakoga dana ne može vidjeti ništa osim gužve. Kada bi se i mogao okrenuti desno, vidio bi tek stijenku ograde terase lokalne slastičarnice. Čak su i kritike banalnosti smještanja Teslina spomenika u njegovu ulicu bile pogrešne. Spomenik, naime, stoji u Masarykovoj, a ne Teslinoj ulici. No dobro, idemo dalje. Gotovo svake godine pojavi se inicijativa da se spomenik Nikoli Tesli makne s te u najmanju ruku neadekvatne lokacije pa smjesti negdje drugdje. Najbolje na prostrane livade Instituta Ruđer Bošković gdje bi sjedio nasuprot još jednom velikanu znanosti, upravo Ruđeru Boškoviću. Odnosno da se tamo vrati jer spomenike je veliki Ivan Meštrović izradio kao poklon Institutu. I inače se Bandićeva fascinacija Teslom teško može okarakterizirati drugačije osim kao čudnom, da ne kažemo bizarnom. Najprije taj spomenik, koji je 2006. otkrio zajedno s još nekoliko političara, među kojima je bio i ondašnji predsjednik Stjepan Mesić. On je smještaj opravdao izjavom kako ima onih koji misle da se spomenik u taj prostor ne uklapa, ali da se ni Tesla nije uklapao u prostor jer da je od svih bio – drugačiji. A onda se prošle godine dodalo Teslino ime Tehničkom muzeju. Ima tu čak i neke logike, makar zato što je tamo Demonstracijski kabinet Nikole Tesle. No, opet, je li baš to najbolji način odavanja priznanja najvećem znanstveniku? Nije. Ako se to ne može napraviti na adekvatan način, a onda bolje nikako. Nego ovako – nekako, bez previše smisla i još uz prekidanje tradicija i ideja umjetnika poput Ivana Meštrovića.