Kako smo u Zagrebu upijali zvukove Zapada

Iako su plesnjaci bili i dalje pod kontrolom organa reda ili tajne službe, uostalom kao baš i sve djelatnosti, čak od obitelji, škole, Crkve, posla, u skladu s onom krilaticom da moramo biti budni jer neprijatelj ne spava, u Zagrebu su buknuli rock sastavi koji su prenosili zvukove zapadnih usješnica domaćoj publici.

Jedni od prvih takvih sastava bili su Atomi, Sjene i Bezimeni - piše akademski slikar Antun Mateš u svojoj knjizi "Šezdesete u Zagrebu" koja je izašla u Večernjakovoj biblioteci.

Atomi, navodi Mateš, njegovali su čisti, kristalno jasni zvuk, i to gitarama i pojačalima koje su sami napravili. Bubnjeve je svirao njegov školski kolega Josip Pepi Dajčman, učenik s Tehnološkog odjela ŠPU.

- Bio je malen rastom, ali lijepa lica, pa je šarmirao učenice pjevajući pod odmorom u velikom hodniku gdje smo kupovali jadne sendviče iz pletene košare koje je prodavao podvornik Dominik. Atomi su nastupali na matinejama u tadašnjem Varieteu kod Vikija Glovackog i na svojemu starom plesu u Udruženju obrtnika grada Zagreba - piše Mateš u 24 poglavlju svoje knjige o početcima rock sastava u Zagrebu.

Za razliku od Atoma koji su nosili prefiks IS (instrumentalni sastav), sastavi Sjene i Bezimeni bili su prvi pravi vokalno-instrumentalni sastavi u Zagrebu. Bezimeni su za razliku od Atoma, koji su samo svirali, izvrno izvodili u to vrijeme vrlo popularne hitove stranih i domaćih pjevača. Njihov lokalni plesnjak, na kojemu su redovito nastupali, bio je u Medicinaru.

- Svaki plesnjak imao je, naravno, i svoje lokalne gazde, tj. fakine koji su nastavili tradiciju lupeža kojima je bilo važnije šakanje od plesnjaka - navodi Mateš.
U vrijeme njegova odrastanja, početkom šezdesetih godina, u Zagrebu je djelovao i fakinski ogranak uličnih prodavača satova. Ordinirali su od početka Ilice do Frankopanske.

- Nudili su prolaznicima tada moderne satove Anker, Doxa, Darwil, Omega s posebnim naglaskom na poludrago kamenje "rubise" i s tihim i konspirativno uvriježenim pitanjem: "Stari, trebaš li čuku?" Kad je rekao da sat ima šest ili dvanaest rubisa, to je bila garancija kvalitete.

Šefovi švercera zarađivali su nevjerojatne svote novca, a glavni dobavljač satova sa svojom ergelom radnika bio je Savo Mijatov, pridošlica iz Vršca, koji je bio i odličan hrvač teške kategorije TAK Prvomajske. Kako sam i ja postao ubrzo prvotimac tog kluba te mi je Savo bio športski kolega, znam detalje o toj djelatnosti.

>>I taj diktator bio je na radnim akcijama sa zagrebačkim fakinima

Bio je visok, širokih ramena s izrazitim kaubojskim oksericama, šarmantna osmijeha i finih tankih brčića, uvijek elegentan u svijetloplavom sakou. Tako upicanjen odbio je zaposlenje u tvornici koje mu je nudilo rukovodstvo kluba uz obrazloženje da on tvorničku mjesečnu plaću zaradi samo jednim prolazom od Trga do Frankopanske - ističe Antun Mateš.

Još bolji posao od njega imali su šefovi švercera kinokarata. Oni su, ističe Mateš, bili pravi tajkuni i tako su se ponašali. Glavninu posla obavljali su ispred elitnih kinodvorana Balkan i Zagreb u kojima su se održavale isčekivane i dugo najavljivane premijere filmskih megahitiova.

- Među njima je vladao zakon jačega pa je neki snagator Joe, koji je poslije završio kao leš u kanti za smeće u Amsterdamu, otimao ulaznice i sam uzimao dobit. Baš kod premijere Lawrencea od Arabije uspjeli smo golemi snagator Vojo Govedarica, zvan Krstarica, i ja, u pauzi snimanja filma Odisej, gdje smo zajedno igrali epizodne uloge Penelopinih prosaca, spriječiti Joea da otme ulaznice Edi Glavonji, koji nas je za zahvalu počastio elitnim mjestima u sredini loža kina Balkan - navodi u knjizi "Šezdesete u Zagrebu" akademski slikar Antun Mateš.