Ritam grada

Kakva bi tek turistička priča bili Šafraneki i gospon Fulir!

Foto: Screenshot
tko pjeva
13.11.2015.-Maribor- Petra Balija Photo: Boris Scitar/Vecernji list
30.03.2016.
u 17:30
Nije se Zagreb toliko promijenio od toga doba. Vizualno jest, ali duh je ostao isti...
Pogledaj originalni članak

Perica riše konja na balkonu u dvorištu današnje Basaričekove 11.

Za to vrijeme gospon Fulir pokazuje fotografije s izleta u Samobor i pritom šarmira prerano udanu Anu Šafranek. Najzagrebačkiji film ponovno je, tko zna koji put, zaokupio pažnju građana prikazujući se u udarnom terminu na televizijskom programu. Kao da ga prvi put gledaju, Zagrepčani su i prije početka sjedili spremni u svojim naslonjačima, s kokicama ispred sebe, smijali se već izgovorenim rečenicama. Zbog čega je “Tko pjeva zlo ne misli”, film snimljen prije više od četrdeset godina, toliko popularan i danas? Prikazuje tipičnu zagrebačku obitelj u doba između dva rata. Prepun starih zagrebačkih izraza, uspio je u 95 minuta savršeno prenijeti duh grada toga vremena.

Sniman je za zagrebačku publiku, pa su se i glumci iznenadili uspjehom koji je film postigao u inozemstvu. Publika se dizala na noge na premijeri filma i u New Delhiju. Englezi su ga prihvatili, naglašavajući da su u to doba i oni slično živjeli i družili se. Nije se Zagreb toliko promijenio od toga doba. Vizualno jest, ali duh je ostao isti. I dalje se na izlete odlazi u Samobor, na kremšnite. Obnovljen je i popularni Anindol, gdje su kraj kapele svete Ane na štandovima na proštenju kupovali i Šafraneki, teta Mina i Fulir. Ne može se, doduše, više popiti šabeso, piće od bazgovih cvjetova, šećera, limuna i vode, ali se u pojedinim domaćinstvima još može kušati bazlamača.

Odlazi se i dalje na koncerte u paviljon na Zrinjevcu. Okuplja se u gornjogradskim dvorištima. Doduše, na malo drukčiji način. Aktualna je i gostionica “K Žnidaršiću”, i danas s istim uređenjem. Vjerojatno bi se Zagrepčani još sunčali na Savi da kupalište nisu srušili. U prošlost se vrate i svi koji zakorače u poznato dvorište na Gornjem gradu.

No prepoznat će ga tek ljubitelji filma “Tko pjeva zlo ne misli”. A kakva bi se tek turistička priča mogla napraviti na temelju ovoga filma. Mogli bismo ju barem započeti stavljanjem spomen-ploče na Basaričekovu 11.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

Avatar Nick2k
Nick2k
22:03 30.03.2016.

Baš suprotno! Grad je vizuelno ostao (manje-više) isti, no duh mu se promijenio!

OK
okus
18:00 30.03.2016.

A kam je nestal restic Fulir u Ilici?

KA
kažemja
04:23 31.03.2016.

Ne bih se složio da je duh ostao isti . Naprotiv , u Zagrebu danas ima previše primitivizma, agresivnosti, netolerancije , nekulture , čobanluka i općenito su ljudi preozbiljni i nemaju više vremena jedan za drugog.