Zbrinjavanje otpada, jednakost žena u politici i na poslu te restrukturiranje zdravstva, tri su područja za koja se spremaju lobirati kandidati Zagrebačke nezavisne liste u Europskom parlamentu. Dijana Kobas Dešković, Mario Obradović i Ana-Marija Kulušić nisu vrli političari, no to im, kažu, i nije primarna stvar. Stručnost im je iznad svega, a u tome pak imaju veliko iskustvo.
– Sada je pravi trenutak da se pozabavimo pitanjima koja se odnose na položaj žena i majki u društvu. To je jedan od uzroka negativnih demografskih trendova koje su u većini europskih zemalja već počeli rješavati odgovarajućim mjerama. Vrijeme je da se i mi uključimo – kazala je psihologinja Dijana Kobas Dešković.
Njena kolegica stomatologinja Ana-Marija Kulušić u Europarlamentu se vidi u stručnom odboru za zdravstvo.
– Naše zdravstvo kaska za europskim i na tom području može se učiniti puno toga. Otvaranje novih bolnica, među kojima je i sveučilišna bolnica, koju vidimo kao destinaciju zdravstvenog turizma, samo su neki od projekata za koje bismo pokušali dobiti novac iz EU – objasnila je Ana-Marija.
Gospodarenje otpadom, problem koji dugo muči Zagrepčane, ali i druge stanovnike Hrvatske, pokušat će riješiti Mario Obradović. Inženjer upravljanja u kriznim situacijama smatra da se iz europskih fondova može povući znatan novac kako bi se problem konačno i riješio.
– U Hrvatskoj ne postoji ni jedno uređeno odlagalište za otpad uređeno po europskim standardima. Kod nas se tek osam posto otpada reciklira, dok je u Europi taj postotak od 20 posto naviše – objasnio je Obradović.
Koji bezveznjakovići, koji bezvezan program, program koji nema veze sa stvarnosti. Gdje su radna mejsta, gdje je tehnološka konkuretnost za SADom ili zemljama azije. Gdje je učinkovita birokracija. Kako možeš biti konkurentan u Europi sa SADom i azijom kada u Europi nepotrebna bezvezna birokracija sve usporava 10 puta duže nego u konkuretnim zemljama. Sjetimose sinclar computer su nsastali prvo u Europi, ali Apple i Microsoft došli su iz Amerike, jer oni nemaju gluposti koje europska politika pravi svojim građanima. Ovo me podsjeća na Pokondirenu Tikvu Branislava Nušića.