Kapelica Tituša Brezovačkog danas je moja spavaća soba

Na mjestu kapelice u kojoj se nekad molio Tituš Brezovački danas je – spavaća soba.

A u njoj spava još jedan svećenik. Iako u mirovini. Svoje umirovljeničke dane don Stipe Ćipa Dukić odlučio je provesti u Mesničkoj 47. I to u istoj kući u kojoj je nekad živio poznati pisac. Moguće da mu je upravo u toj kući i sinula ideja za “Matijaša Grabancijaša Dijaka” i “Diogeneša”, njegove dvije najpoznatije komedije.

– Nisam siguran u kojem je vremenu ovdje živio sam Tituš, no kuća je tada bila prebenda svetog Ivana pri Župi sv. Marka. U privatne je ruke prešla 1892., a vlasništvo su poslije dijelile moja teta Tomica Dukić, Valerija Halm i pjesnikinja Sida Košutić. Nisu imale djece i, kako je koja umirala, svoj dio prepisala je na moje ime – kaže don Stipe Ćipa Dukić, napominjući da najviše voli da ga se zove samo – Ćipa.

U kuću je dolazio od 1956., otkako je upisao srednju školu u Zagrebu, u koji je stigao iz rodnih Košuta kod Trilja. A već tada gospođe koje su živjele u Mesničkoj 47 pričale su mu o najpoznatijem stanovniku stare kuće.

Brezovački, jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca s kraja 18. stoljeća i rođeni Zagrepčanin, u pavlinski red ušao je već sa 16 godina te ostao sve do njegova ukidanja 1786. Za života je mijenjao nekoliko župa te živio u Varaždinu, Križevcima, Krapini, Požegi... No, pred smrt se nastanio u Zagrebu, gdje je umro 1805. iscrpljen plućnom bolesti, i to u 48. godini. Pretpostavlja se da je dio njegova književnog opusa izgubljen ili nepoznat.

Kuća je i zaštićeno kulturno dobro, zbog čega još nije izgubila obrise koje je poprimila u izgradnji krajem 18. stoljeća.

– Sačuvana je struktura barokne kurije s trosobnim stanom u prizemlju s hodnikom i nadsvođenom kuhinjom te podrumom – zabilježili su u galeriji nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba. U istom nadsvođenom podrumu danas don Ćipa pije kavu u kafiću koji nosi ime najpoznatijeg stanovnika ove kuće.

U vrijeme Tituša Brezovačkog, pak, dolje je, kaže, bila ostava. Svodovi, stara vrata s teškim željeznim kvakama, ali i ulazna vrata u veliko dvorište, jedino je što je ostalo jednako stoljećima. Pogled s prozora umnogome je različit, s obzirom na to da don Ćipa sada gleda na novoobnovljenu Mesničku ulicu. No, većina kuća gotovo je ista od vremena kad je Tituš Brezovački ondje živio.

– Na kući stoji spomen-ploča, zbog čega mi često znaju zvoniti na vrata i pitati da uđu pogledati gdje je živio poznati pisac. Zanima ih kad je kuća sagrađena, kako je nekad izgledala... Unutrašnje dvorište posebno je lijepo kad sve cvjeta, a onda iz kafića izvuku i stolove i u miru zelenila piju kavu – zaključuje don Stipe Ćipa Dukić.