Vozači koji nakon isteka dozvoljenog vremena parkiranja na vjetrobranu svog automobila zateknu dnevnu kartu, ne trebaju na nju gledati kao na kaznu, već kao dar! I stoga je ne trebaju ni platiti.
“To je ismijavanje suda”
Tako barem tvrde iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP).
– Ako vozač želi cjelodnevnu parkirnu kartu on će je i kupiti, ali ako netko vozaču daje cjelodnevnu parkirnu kartu koju bi on trebao kasnije platiti, tada to vozač može smatrati darom trgovca, u ovom slučaju organizatora naplate javnog parkiranja – smatra Tomislav Lončar, tajnik HUZP-a. Pritom se Lončar poziva na Zakon o zaštiti potrošača, članak 54., u kojem piše - “Nije dopušteno isporučiti potrošaču proizvod ili pružiti uslugu koju potrošač nije unaprijed naručio, ako je riječ o naplatnom poslu.”
– Ako je uvođenje dnevne parkirne karte samo zato da bi se naplatilo vozačima što su ostali dulje na parkiralištu umjesto dosadašnje kazne, onda je to ismijavanje sudaca Ustavnog suda i naše države. A ako je to pokušaj naplate nečega što potrošač nije tražio, onda se potrošač svakako treba pozvati na Zakon o zaštiti potrošača – žesti se Lončar.
Savjetuje građanima što da naprave ako dobiju od Zagrebparkinga dnevnu kartu.
– Budući da je dnevna karta dar davatelja usluga, kao takvu ne mora je se platiti. Davatelj usluga može pokrenuti protiv neke osobe ovršni prijedlog, onda ta osoba napiše prigovor pa sve to ide u sudski postupak. Kako će taj postupak završiti ne može se znati, no to je jedno od prava potrošača – objašnjava Lončar.
Građani se pri dobivanju obavijesti da moraju platiti dnevnu kartu mogu odmah žaliti Zagrebparkingu.
– U žalbi se pozovu na članak 54. Zakona o zaštiti potrošača i napišu da dobivenu dnevnu kartu smatraju darom te ju stoga neće platiti. Ukoliko Zagrebparking odgovori na žalbu građana u roku od 15 dana i dalje inzistirajući na njenom plaćanju, potrošač može prijaviti Zagrebparking državnom inspektoratu i povjerenstvu za reklamacije potrošača u Zagrebačkom holdingu – tvrdi Tomislav Lončar.
Broj mjesta ograničen
U HUZP-u se također pitaju kada će se moći kupiti poludnevne karte ili tzv. satna karta za više sati parkiranja od trenutno maksimalno dozvoljena tri sata?
– To trenutačno nije moguće. Strategija je da se tamo gdje je najveća prometna frekvencija, dakle u centru i njegovoj okolici, smije parkirati samo sat vremena – odlučan je Robert Mišeta, šef ZGparkinga.
– U Zagrebu je ograničen broj parkirnih mjesta, ima ih 6500 naspram oko 21.000 registriranih vozila – kaže Mišeta i usput dodaje da još nitko od građana nije osporavao legitimitet dnevne karte.
O ustavnosti odluke o načinu i naplati parkiranja progovorio je već prije i Josip Kregar, vijećnik i profesor na Pravnom fakultetu.
– Cijela koncepcija naplate dnevne karte na klimavim je nogama i bit će kad-tad osporena na Ustavnom sudu – kaže Kregar.
Ipak, ne slaže se s tvrdnjama Tomislava Lončara iz HUZP-a da se dnevna karta može gledati kao dar.
– U ovom slučaju su to obvezni odnosi, a ne kupoprodaja. Nitko ne može prisiliti nekoga da uzme dar ako ga nije naručio, no ako ga primite, onda je to drukčije – smatra Kregar.
Treba stati na kraj političkim i gradskim uhljebima jer ove cijene parkinga proizlaze isključivo iz njihovog zapošljavanja, a ne broja vozila spram broju parking mjesta - da nema zaposlenih koji kontroliraju i naplačuju kazne ne bi bilo ni troška parkinga..