Kažu da mi odlučujemo, a u kvartu su nam radovi o kojima ne znamo ništa

Stado se voditi ne može ako je i pastir ovca – kao u narodnoj poslovici osjećaju se, kažu, vijećnici mjesnih odbora, koje bi se, prema reformi mjesne samouprave uvedene od siječnja, trebalo prve pitati o svemu što se radi u njihovim kvartovima. Samo pitati, jer tako, govore, piše na papiru, dok je praksa nešto sasvim drugo.

Ostali bez svojih računa

– Prije deset dana samo je postavljena obavijest da će se početi s asfaltiranjem. U potpisu je Holding, a radove su izvodile Zagrebačke ceste. Niti je ulica bila na popisu u Planu malih komunalnih akcija niti smo ikad razgovarali o tome da bi asfalt u njoj trebao biti prioritet – govori nam vijećnik Mjesnog odbora Botinec Goran Čop, dok stojimo u “friškoj” Ulici kontese Nere. Nema govora, kaže Čop, o tome da stanari te ulice nisu zaslužili obnovu, ali prioriteti se moraju znati.

– Zato i postoje planovi. Reformom samouprave trebali bismo imati veće ovlasti jer smo dobili više novca, a zapravo se sve svodi na to da se novac Holdingovim podružnicama ne knjiži preko Gradske uprave, već preko “obrta”, mjesnog odbora – objasnio je Goran Čop činjenicu da mjesni odbori i gradske četvrti, otkad se na njih prebacilo održavanje komunalne infrastrukture te donošenje plana komunalnih aktivnosti, nisu dobili svoje žiroračune, nego se novac za radove daje na isti način kao i dosad – preko Grada. Ili, jednostavnije, želi li mjesni odbor asfaltirati određenu ulicu, to sam ne može platiti.

– I dalje nam je uloga gotovo revijalna. Primjerice, što se tiče Čistoće, s kojom bismo trebali dogovarati održavanje i čišćenje javnih površina, domet dogovora nam je postavljanje kontejnera na zeleni otok. A to smo mogli dogovoriti i prije novih ovlasti – kaže vijećnik Mjesnog odbora Botinec pa dodaje kako radom kad se “ne zna tko pije, a tko plaća”, nisu nezadovoljni isključivo vijećnici, već i Zagrepčani.

– Zaista nije problem u tome što je ulica asfaltirana, a da se nas nije pitalo. Međutim, sad su nezadovoljni stanari Ulice Dunda Maroja, Đurđice Agićeve, Petrice Kerempuha, Gupčeve lipe, Filipa Latinovicza, a i ostalih ulica koje su pune rupa – rekao je Goran Čop iz Botinca. Mnogo bolja situacija nije ni na razini gradskih četvrti, govore čelnici jer, kako kažu, da mjesna samouprava treba odlučivati o asfaltiranju, parkovima i igralištima, načelno se može prihvatiti, ali na kraju uvijek odlučuje, kao i u životu, onaj tko plaća.

– Kako mjesni odbori nemaju izvornih prihoda, o Gradu ovisi koliko i što će se „delati“, štogod odbori odlučili – objasnio je vijećnik Gradske četvrti Novi Zagreb – zapad Josip Hren, pa dodao kako se upravo na isti način odlučivalo i do sada, uvrštenjem prijedloga u Plan malih komunalnih akcija.

Rubnim odborima više novca

A iako se za te radove dosad izdvajalo 280 milijuna, a od ove je godine za istu svrhu namijenjeno više od 700 milijuna kuna, vijećnike muči i način na koji se novac raspodjeljuje.

– Glavni kriterij za dodjelu jest opremljenost i izgrađenost područja mjesnog odbora. Drugim riječima, više novca dobit će rubni i ruralniji odbori – rekao je Josip Hren, koji je upozorio na još neke “zahtjeve” Grada upućene mjesnoj samoupravi. Obvezno dežuranje nakon radnog vremena jedno je od njih.

– Ne znam kako se namjerava vijećnike prisiliti na dežuranje. Vijećnici nisu i ne mogu biti zaposlenici gradske uprave, pa im, u tom smislu, dežuranje nitko ne može odrediti – kaže vijećnik iz Novog Zagreba – zapad. Također, naloženo im je da donose Plan potreba za aktivnosti, programe i projekte unapređenja kvalitete života građana, za koji kažu da je potpuno besmislen.

– Radi se o planu želja za kulturnim, zabavnim, sportskim, ekološkim, zdravstvenim i drugim aktivnostima, ali dokument nije obvezujući i za njegovu provedbu nisu predviđena sredstva – objasnio je Hren.