Desetogodišnja djevojčica (podaci poznati redakciji), čini se, na posebnom je piku maloljetnog nasilnika D.H.T.
– Više ne želim ići u školu – govori majci gotovo svako jutro. Nasilju se ne zna oduprijeti, a dvogodišnje \"iživljavanje\" promijenilo ju je – postala je zatvorenija, rijetki su oni kojima vjeruje.
– Govoriš mi da mi se ništa neće dogoditi ako je učiteljica tamo, a opet se uvijek nešto dogodi – govori djevojčica svojoj majci. Njezini problemi počeli su, kako prepričava majka I. K., prije dvije godine, i to već nekoliko tjedana nakon dolaska nasilnika u taj razred.
– Krenulo je s čupanjem, zadirkivanjem, gurkanjem, prešlo je na pljuvanje i verbalno zlostavljanje. Dobacivao bi joj glupačo i kojekakve ružne riječi – kaže majka djevojčice. A onda se situacija pogoršala. Znao bi je gurnuti putem do blagovaonice, podmetao joj je nogu, a djevojčica je redovito imala ili masnice ili kraste. Sve dok je nije dobro izudarao.
– Školskom klupom ju je pritisnuo uza zid i izudarao šakama i nogama po tijelu. Iz škole me nitko nije nazvao niti o tome obavijestio. Tek navečer kada sam je pripremala u krevet primijetila sam masnice i podljeve, po rukama, bedrima i rebrima bila je plava. Nije mi ništa rekla jer se bojala – prepričava majka.
Odlazak na policiju nekoliko sati od događaja, bez prethodne obavijesti škole, nije bio od koristi. Ništa se nije moglo učiniti. Nerijetko je D.H.T. presretne i na putu iz škole, zaprijeti joj da će je još jače istući ako išta ikome kaže. Majka je pokušala razgovarati s roditeljima nasilnika, ali nije bilo koristi. Ništa bolje ne prolazi ni drugi učenik toga razreda. Njega je dočekala šaka u trbuh, dobio je nogom u rame, a istukao ga je D.H.T. i metlom koja mu se našla na putu. Škola roditelje nije obavijestila.
04.09.2012. u 18:02h Melpomena je napisao/la: To je tako kad danas djeca imaju milijun prava i ni jednu obavezu. Zakon štiti zlostavljače, žrtve se šikaniraju, itd. itd. Tražili ste, gledajte. _______________________________________________________ To je istina, međutim i dalje sve prvenstveno polazi od kućnog odgoja, tj. od toga kako se roditelj postavi. Moja djeca npr. znaju da će i za neusporedivo benignije gluposti od ovih bit oštro kažnjena, tako da je malo vjerojatno kako će se okuražit terorizirat školske kolege jer su vrlo dobro svjesna posljedica takvoga ponašanja.