"Arhitekt urbane slike Zagreba" – zovu ga njegovi studenti na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Redoviti profesor aktivno već desetljećima radi na izmjeni slike glavnoga grada, a u posljednje je vrijeme fokusiran na uređenje Gornjega grada, u kojem živi i djeluje. Otkako se bavi arhitektonskim projektiranjem, realizirao je zgrade koje su Zagrebu dale prepoznatljive vizure, među ostalim, zajedno s kolegama zaslužan je za Krematorij, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, Cibonin toranj, kompleks Eurotower... No trenutačno mu je najvažnije sačuvati staru jezgru grada i odande maknuti promet. Kako će to učiniti, razgovarali smo s arhitektom Marijanom Hržićem.
Kako napreduje uređenje stare jezgre grada?
Tema studije zadnje dvije godine je Park Grič i Vranyczanyjeva poljana, a sljedeći korak bit će Strossmayerovo šetalište. Istraživanja su provedena pod vodstvom arheologa Borisa Mašića, vrlo je važna i prisutnost prof. Silvija Novaka, pročelnika Zavoda za zaštitu spomenika, a u užoj radnoj skupini su i prof. Snješka Knežević i prof. Dražen Juračić. Prezentirat će se srednjovjekovni zapadni bedem i jugozapadna branič-kula. Uskoro počinju radovi na tom projektu. Zidna struktura zapadnog bedema vidljiva je iz Mesničke ulice, dok su južni bedem i kula poznati iz starih gradskih veduta. Ostali dio parka će se uz najveću pažnju prema postojećoj vegetaciji i arheološkim slojevima urediti prema elementima iz 19. stoljeća koji u njemu postoje. Zapadno od Hidrometeorološkog zavoda planiran je i spomenik Andriji Mohorovičiću, za izgled kojeg će bit raspisan natječaj. Na današnjem mjestu skulpture "Dječaka" Tomislava Ostoje postavit ćemo repliku fontane kakva je ondje stajala u 19. stoljeću, a samog "Dječaka" ćemo preseliti na Vranyczanyjevu poljanu.
Što će se onda raditi na Strossmayerovu šetalištu?
Rekonstruirat će se i naznačiti južni dio srednjovjekovnog bedema uz Strossmayerovo šetalište, a dio bedema ispod Vranyczanyjeve poljane adekvatno prezentirati. Uvest će se plinska rasvjeta i napraviti što vjernija replika glazbenog paviljona koji je nekoć tamo postojao.
Koji su još projekti uređenja Gornjeg grada u planu?
Zasigurno najvažniji potez za očuvanje osjetljive strukture stare jezgre jest da se trajno makne današnji prolazni promet koji je već dugo narušava. Već sada, u periodu kad se zbog uređenja Mesničke promet preusmjerava, Gornji grad ima potpuno drugi, neusporedivo bolji i prikladniji ritam i atmosferu. Odgovarajućom regulacijom to se može postići odmah, no u prometnom sustavu grada takav potez ipak bi prouzročio teškoće. Finalno rješenje krije se u mogućnosti da se napravi tunel po prilici od one pozicije gdje je danas Centar Kaptol do završetka Dubravkina puta, nedaleko od garaže Tuškanac. Taj tunel bio bi dugačak 200 metara i tehnički je jednostavno izvediv, a trajno bi riješio izdvajanje prometa s Gornjeg grada, što bi Gradu Zagrebu trebao biti jedan od prioriteta.
Jedan ste od projektanata Cibonina tornja, Krematorija, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Eurotowera, zgrada koje su danas prepoznatljive gradske vizure. Je li prilikom gradnje došlo do nekih neočekivanih obrata?
U svakom arhitektonskom procesu, pogotovo kod zgrada koje su složene s obzirom na svoju veličinu ili način financiranja, čija gradnja traje godinama, ima cijeli niz dopuna i promjena koje najčešće idu na lošije. S druge strane, neke se stvari naprave preko noći, što također ne mora biti dobro samo po sebi. Tako je bilo s Cibonom kod koje smo morali loviti rok za Univerzijadu. Od početka do kraja gradnje protekle su samo dvije godine. Sasvim drukčija situacija bila je kod knjižnice za koju je natječaj bio 1978. godine, a otvorena je 1995. Sveučilišna je knjižnica trebala imati sasvim drukčiji ulaz, koji je u natječajnom projektu bio sa sjeverozapadne strane, dakle prema Sveučilišnoj aleji, a ne sjeveroistočne strane, gdje je danas. Kod Krematorija nije bilo bitnih promjena. Cibona, jednako kao i Eurotower, bila je naglašenije predmet rasprava i polemika javnosti. Raspravljalo se zašto graditi tako visoku zgradu, može li ići na to mjesto, kako će se interpolirati u gradsku siluetu... Velika je odgovornost graditi takav objekt i istovremeno očuvati povijesni obris grada, na koji su svi jako osjetljivi. No sama dilema da li graditi visoko ili ne, to ne postoji. Naravno da će se graditi visoko. Grad je kroz cijelu povijest imao svoje horizontale i vertikale.
Koji su onda dobri i loši primjeri urbanizma po gradu?
Zgrada na Cvjetnom trgu arhitekta Borisa Podrecce primjer je dobre interpolacije u delikatni okolni ambijent. Također mislim da ne bi trebala postojati dilema o potrebi dovršenja urbanog pasaža prema Gundulićevoj ulici, čime bi se stvorio potez jakog urbaniteta: Bogovićeva – Cvjetni trg – Cvjetni prolaz – Gundulićeva. Loš primjer, zapravo prava katastrofa za Zagreb bila bi da se prilikom uređenja regulacije Save, za što postoji intencija, predvidi gradnja dijela prostora uz Savu. Sava je nezamjenjiva zelena praznina velikog parkovno-rekreacijskog potencijala.
Kako bi Zagreb trebao izgledati u idućih dvadeset godina?
Danas je važnije pitanje gdje ne graditi. Njime se bavim u knjizi "Širenje horizonta" koja analizira produkciju posljednjih 20 godina hrvatskog urbanizma, a gdje se navodi da je upravo sustav "voida", dakle zaštićenih prostora u gradu, ključan za njegov prostorni identitet, bilo da se radi o sustavu parkova, ulica, trgova ili kulturnoj baštini kao i mnogočemu drugom prepoznatom kao vrijednost, memorija ili potencijal.
>>'Dječak koji piški' na restauraciji jer su mu začepili mlaznicu
Na počrtku ovog članka razveselillo me razmišljanje gospodina Hržića o nastojanju da se sačuva i prikladno uredi najstariji dio našeg grada, no mišljenje da je Cvjetni prolaz dobra interpolacija potpuno je ugasio nadu da konačno imamo čovjeka koji će se adekvatno angažirati jednakim žarom u zaštiti kako najstarije tako i donjogradske jezgre grada. Očito je da će Donji grad koji isto ima svoju povijesnu vrijednost biti kolateralna žrtva novih trendova u arhitekturi i da će se nastaviti devastacija i nakaradne interpolacije rušenjem starih objekata umjesto njihovom obnovom. Za nove građevine ima sasvim dovoljno prostora u nekim drugim djelovima grada, istina malo dalje od samog centra ali tamo bi njihova ljepota došla do punog izražaja, ovako svaki taj novi objekt koji se na silu gura u staru jezgru postaje nakaradan i frustrira nas građane koji živimo u tom dijelu grada. Zato molim uvaženu gospodu i gospođe koji se spominju u članku kao zaštitnici stare gradske jezgre u kojoj će nastojati što bolje sačuvati stari štih da se spuste uspinjačom malo i do nas dolje u Donjem gradu i da na isti način i nas zaštite od nadirućeg modernog barbarizma.