Zbog mogućnosti koje nudi glavni grad, 26-godišnja kiparica iz Petrijevaca Vlatka Škoro seli se u Zagreb nakon prve godine studija. Diplomirala je 2010. na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Stjepana Gračana, a trenutačno je pri kraju poslijediplomskog doktorskog studija kiparstva na ALU, pod mentorstvom profesora Peruška Bogdanića i Leonide Kovač. Posve je, kaže, zaokupljena radom u kojem želi povezati kiparstvo, robotiku i umjetnu inteligenciju.
Sve postalo jasnije
– Odlučila sam izvesti nešto doista zahtjevno i pred sebe postavila vrlo visok cilj. Rad je tematski intrigantan, ali me više veseli tehnički dio izvedbe jer uz pomoć stručnjaka mogu puno naučiti i napredovati, što djeluje inspirativno, kaže Vlatka koja svoje ideje realizira u ateljeu Akademije likovnih umjetnosti na Jabukovcu.
Elektroniku i mehaniku prvi put je primijenila u diplomskom radu \"Indigo dijete\". Riječ je o tri autoportretne figure od kojih svaka izvodi drugačiju radnju. Mali foto- senzori unutar figura bilježe pokrete promatrača i potom okreću očima, \'\'smiju se\'\' i pljuju. Jednim komadom iz te kompozicije 2010. godine osvojila je Grand Prix na natječaju za Erste Fragmente 7.
– Indigo dijete je zapravo moj pravi početak. Dotada sam radila vrlo ekspresivne, duhovite i ne baš dopadljive radove, ali u tom trenutku kao da mi je sve postalo jasnije, jednostavno sam tu ideju prepoznala kao nešto svoje i do čega je samo trebalo doći, kaže Vlatka Škoro.
Nakon \'Indiga\' okušala se u još nekoliko sličnih projekata, no to su u elektronici i mehanici jednostavna rješenja koja dobro korespondiraju sa skulpturom i čine ju cjelovitom. Posljednji rad koji je Vlatka izvela \"Medo/Polar Escape\" izložila je u svibnju ove godine na samostalnoj izložbi, uz kolege Anu Petrović i Igora Rufa, u osječkoj galeriji Kazamat.
Oslobađajuće produkcije
– Riječ je o pomaknutoj figurativnoj kompoziciji u kojoj kombiniram autoakt s glavom polarnog medvjeda koji sjedi u polovici kade, a ti elementi prirodno nisu spojivi. Takve produkcije djeluju oslobađajuće, a dolaze u pauzama između tehnički zahtjevnijih radova. To je način samokontrole, jer ne želim pretjerati i od više napraviti manje, objašnjava Vlatka.