Bile su posvuda, a već se spustio mrak. Doslovno smo ostali isprepadani i ukopani u zemlju. Izgledalo je poput invazije malih šumskih mističnih bića koja su se pripremala za neki ritual. Jedva smo ih preskočili da bismo se mogli vratiti na glavnu stazu – prisjetila se Antonija neobične anegdote koju je proživjela i preživjela u Maksimiru, u jeku sezone parenja smeđih žaba krastača. Antonija i njezino dvoje neupućenih prijatelja nisu bili svjesni da se tih desetak dana u godini trebaju kloniti Trećeg maksimirskog jezera, gdje se događa svojevrsna “orgija” ovih neobičnih žabica koje u to doba imaju izrazito naglašen seksualni nagon i ne mare za slučajne prolaznike.
Mužjak obgrli ženku s leđa
– Nipošto ih ne dirajte rukama, jer mužjak vam može obgrliti ruku misleći da je uhvatio ženku – savjetuje Lana Jelić, čuvarica prirode u Javnoj ustanovi Maksimir, koja je izdala upozorenje šetačima i rekreativcima da pripaze da ne nagaze, love ili uznemiruju “bufo bufo” jedinke. Dodaje i da žlijezde u njihovoj koži sadrže blagi otrov koji izlučuju kada osjete opasnost. Kako ne biste završili u laganom bunilu kao trojac s početka priče, Jelić je pojasnila kako se ove životinjice ponašaju tijekom nekoliko veselih dana.
– Za razliku od ostalih žaba koje su ljudi najčešće navikli gledati u blizini vodenih površina, smeđe krastače žive samačkim životom u šumi, skrivajući se ispod otpalog lišća. Tek kad “izgube glavu” u sezoni parenja, u hordama krenu prema svome cilju, jezeru – objašnjava način života ovih, biološkim rječnikom nazvanih, “masovnih razmnoživača”.
Ne baš romantično “vođenje ljubavi” odvija se isključivo u vodi, tako da mužjak lovi ženku i obgrli je s leđa pa tako zajedno plivaju dok ne nađu idealno mjesto za odlaganje jajašca, tj. mriješćenje. Antoniju s početka priče još je više zbunilo što se ove žabe ne glasaju klasičnim kreketanjem, nego ispuštaju zvukove koji više nalikuju na pištanje. Zvučalo je kao da visokim tonom izgovaraju “miiiik, miiiiiiik”. Troje prijatelja, dodatno preplašeni mrakom, tada još nisu znali da se krastače po izričaju i načinu života pomalo razlikuju od ostalih žaba.
– One su dosta specifičan rod, žive kao “noćne ptice” i nikada ne skaču, kao što najčešće očekujemo kad ugledamo neku žabu. Sklonije su hodanju – objašnjava čuvarica prirode ponašanje vrste koja nema privlačno ime. Iako su, logično, prozvane po krastama na sluzavoj koži, ako se malo bolje zagledate primijetit ćete da imaju lijepe zlatne oči. Osim što se šetačima preporučuje oprez početkom proljeća, biolozi su zamolili da se nakon dva do tri mjeseca također obrati pozornost na puteljak oko jezera jer tada, nakon metamorfoze, iz vodenog svijeta na kopneni prelaze mladunci.
Naime, nakon što završi desetodnevno ludilo parenja, odrasle jedinke ostavljaju jajašca na korijenju u vodi te se vraćaju starom načinu života u šumarku.
– Kada se mališani izlegnu, neko vrijeme provedu živeći u vodi, a onda kad im se razviju pluća te otpadnu rep i škrge, gotovo neprimjetna malena stvorenja napuštaju tekuće okruženje i kreću u samostalan život – kaže Lana Jelić i napominje da su “one crne mrlje” što nekad vidimo na površini jezera zapravo jata mladih krastača.
Bez problema s posjetiteljima
Antonija, koju smo danas tijekom opuštene šetnje prije ručka ponovno podsjetili na tragikomičan događaj, nakon kratkog razgovora odmah je napustila Maksimir i odlučila da će se suzdržati obitavanja u omiljenoj zagrebačkoj park-šumi u idućih desetak dana.
Zaključuje da se ovog puta ne želi pronaći na krivom mjestu u krivo vrijeme, a ni uznemiravati samu sebe i još važnije, vidno raspoložene smeđe krastače. Osim ovog trojca, navodi čuvarica prirode u park-šumi, ljudi u pravilu nemaju problema s ovim stvorenjima.
Čuvajmo naše žabice!