Kontrolira vlasnike pasa, taksiste, preprodavače... samo radi svoj posao

Povodac i pribor za čišćenje obavezna je oprema vlasnika pasa, objašnjava komunalni redar Marko Čleković prilazeći gospođi na Trgu žrtava fašizma. Predstavlja se i objašnjava svoje dužnosti te usput govori kako je kazna za vođenje psa bez uzice 600 kuna.

Zabranjeno gdje je hrana

– Platite li na licu mjesta, kazna je upola manja – govori komunalni redar, dok mu gospođa objašnjava kako inače svog mješanca bez iznimke vodi na uzici. Ovaj put, rekla je, pustila ga je da ide sam, budući da ona malo teže hoda, uz pomoć štake.

Ako je riječ o vlasniku koji nije pokupio izmet iza svog psa, a mi ga uhvatimo, on nam nije dužan dati osobnu iskaznicu, a mi ga na to ne možemo prisiliti

– Ma ništa, progledat ćemo joj ovaj put kroz prste – obraća nam se redar Marko te usput po glavi češka psa koji je svojoj vlasnici gotovo priskrbio kaznu. Kako kaže komunalni redar, najteže mu u poslu pada kad ga ljudi nazivaju mrziteljem pasa. Životinje voli, kaže, te i sam ima psa koji je pravi član njegove obitelji.

– I uvijek ga vodim s povodcem – napominje Marko Čleković te objašnjava kako psi u Zagrebu, u pravilu, bez uzice ne smiju na javne površine, osim ako to nije posebno tako određeno. Također, sa psima se ne bi smjelo ni na područja gdje se nalazi hrana.

– To vrijedi i za tržnice, na koje mnogi dolaze u pratnji svojih ljubimaca, što je kažnjivo – objašnjava komunalni redar, koji svoj posao radi posljednjih 14 godina. Ne bi ga, kaže, mijenjao, iako bude dana kad bi najradije radio nešto drugo.

– Ima različitih situacija jer ima i različitih ljudi, od kojih neki jedostavno ne shvaćaju da mi samo radimo svoj posao – govori Marko Čleković, koji sa svojim kolegama ne kontrolira samo vlasnike pasa nego i preprodavače robe, taksiste, ugostitelje, čistoću javnih površina... Najveći problem u radu komunalnih redara, kaže, nemogućnost je legitimiranja prekršitelja.

I vikendom i blagdanima

– Primjerice, ako je riječ, konkretno, o vlasniku koji nije pokupio izmet iza svog psa, a mi ga uhvatimo, on nam nije dužan dati osobnu iskaznicu, a mi ga na to ne možemo prisiliti – objašnjava komunalni redar pa zbog toga u “hvatanje” prekršitelja ide uz pomoć policajca.

Još jedan razlog što godišnje statistike ne pokazuju više prekršitelja su sudske presude. Naime vlasnike pasa obično na sudu prođu samo s opomenom.

– U Zagrebu trenutačno ima oko 50.000 registriranih, čipiranih pasa, no iz godine u godinu ipak primjećujemo sve veću svijest o tome kako držati ljubimca u gradu – kaže komunalni redar koji dnevno propješači desetak kilometara. U poslu mu, govori, pomažu i sugrađani, koji redovito probleme iz kvarta javljaju na telefonski broj dostupan na internetskim stranicama Grada Zagreba. Bez obzira na dan u tjednu, pa čak i na blagdane, objašnjava Čleković, redari će doći na poziv.

– Za nas nema vikenda, Božića ili Uskrsa. Netko je uvijek dežuran i može nam se obratiti – poručuje komunalni redar.