Kuća i vrt arhitekta Felbingera jednaki su kao i prije 187 godina

“Uđe li neznanac kroz vrata imanja u Radićevoj 70, već je stupio u vrt. Jer u malom predvrtu koji se spušta prema Kožarskoj on se nalazi među egzotičnim grmljem, drvećem, malim skupinama sa sjenovitom klupom za odmor, a visoka sjenica od vinove loze vodi ga u kuću. Na voćnjak se nastavlja vinograd iz kojeg gospodin Felbinger pravi vino.” Ovako je još 1829. godine opisan vrt najpoznatijeg zagrebačkog klasicističkog graditelja prve polovice 19. stoljeća. Članak u časopisu za hortikulturu objavila je u knjizi o Bartolu Felbingeru povjesničarka Lelja Dobronić.

Taj opis potaknuo je i sadašnjeg stanara te kuće da svoj vrt uredi na isti način kako je vrt bio uređen za Felbingerova života. Danas je vinograd iznad Tkalčićeve ulice jedan od najfotografiranijih kutaka grada. A Emin Teskeredžić, jednako kao i Felbinger, iz iste zemlje radi svoje vino.

– Felbinger je za to doba imao impozantan staklenik koji je čak bio i grijan. Vrt mu je kao graditelju bio reklama s obzirom na to da je uređivao i tuđe vrtove – kaže Emin Teskeredžić te dodaje kako je kuća i starija. Kada je sagrađena sredinom 18. stoljeća, bila je puno manja, a Felbinger ju je nadogradio.

– Uredio je i drveni trijem na istočnoj strani kuće s dva dorska stupa koji i danas stoje, a s kojeg puca pogled na katedralu – opisuje Teskeredžić te dodaje kako je Felbinger bio prilično kontroverzna osoba. Život mu je bio obilježen sukobima, tužbama i žalbama.

– Dok je dograđivao kuću, ispod Popova tornja ukrao je kamenje, koje je ugradio oko prozora. Kasnije se i zbog toga sudio, a to kamenje još stoji na kući – priča Teskeredžić. Felbinger je u to doba, naime, bio zadužen za uređenje kavane Palainovka, kao i Vrazova šetališta. A tijekom godina rada u Zagrebu gradio je kuću i za grofa Draškovića u Demetrovoj, zgradu u Kamenitoj, u kojoj je otvorena najstarija gradska ljekarna, kuću na Jelačić placu za jednog od gradonačelnika Zagreba Pavla Hatza. Afere su ga pratile ne samo u poslovnom nego i privatnom životu. Tri puta se ženio, što je za to doba bila rijetkost, no svi su brakovi završavali ružno. Vinograd mu je prodan na dražbi, a na kraju i njegove nekretnine – u 86. godini ostao je bez krova nad glavom.

– Kasnije je ovdje dugi niz godina bio Državni arhiv u Zagrebu, koji se odavde iselio jer je kuća bila u iznimno lošem stanju, a čak su donijeli i odluku o njenu rušenju. No kuća i danas stoji – kazao je Teskeredžić.