Priroda je sve preuzela. Podzemno vojno skladište Duboki jarak, dva kilometra udaljeno od centra Sesveta, prije točno 29 godina bilo je lokacija jedne od najvećih eksplozija streljiva u cijelome svijetu, a danas je zapuštena šikara u koju nesavjesni dovoze glomazni otpad.
U hangarima 300 t streljiva
U protekla tri desetljeća najbliže susjedstvo mjesta havarije potpuno se promijenilo, govore nam oni stariji. Umjesto skromnih jednokatnica, posvuda niču višestambene zgrade, u dvorištu vrtića preko puta igraju se djeca.
– Priča se da će i u Dubokom jarku niknuti zgrade, no zasad vidim samo da ondje sijeku drveće – govori nam Marko Čičak, koji stanuje u obližnjoj Ulici Bartola Kašića koja je poslije eksplozije bila među prvima na udaru granata, raketa zemlja-zrak i drugih projektila smještenih u skladištu. Marko je tada, prisjeća se, imao tridesetak godina i eksplozija ga je zatekla pred tvornicom Kraš, gdje je proveo svoj radni vijek.
– Jedna je granata pala i na Ravnice, na drvo pokraj Kraša. Jako sam se uplašio i krenuo prema kući gdje je bila moja obitelj. Došao sam do Brestja, otkuda su me vratili jer je prolaz do Sesveta bio zatvoren – prisjeća se Marko. Pucnjava i eksplozije odjekivali su cijeli dan, no srećom nitko od njegove obitelji i susjeda nije nastradao.
– Od siline eksplozije popucali su nam prozori, a kuća preko puta naše srušena je do temelja. Država je pomogla pa su je ponovno izgradili relativno brzo – kaže Čičak koji danas uživa u zasluženoj mirovini.
Tog je kobnog četvrtka, 7. travnja 1994., prva eksplozija u Dubokom jarku, koji lokalci zovu još i Gliboki jarek, odjeknula oko 13.45. U četiri podzemna hangara nalazilo se oko 300 tona streljiva, a skladište na lokaciji dobro zaklonjenoj šumom Hrvatska je vojska 30. rujna 1991. preuzela od JNA. U njima se nalazilo najviše običnog streljiva, ali i topovskih projektila, raketa zemlja-zrak, mina, granata, projektila za VBR... Šest je osoba smrtno stradalo, a 17 ih je ranjeno, među njima i dvoje djece.
Raznovrsni projektili padali su posvuda u radijusu od pet kilometara od skladišta, najviše na Sesvete, Sveti Ivan Zelinu, ali bilo ih je i na Ravnicama, Borongaju, Trnovčici, a najviše su stradala sela Gajišće, Mala Bosna i Selčina. Vrlo brzo za Sesvete, Dugo Selo i Dubravu proglašena je opća opasnost, a stanovništvo je evakuirano na nekoliko dana.
Okolne kuće zahvatio je plamen, oko 16 sati s mjesta nesreće 60 metara u vis vinula se vatrena kugla koja se mogla vidjeti iz većeg dijela istočnog Zagreba, a detonacije su odjekivale sve do 18 sati. O svemu je s mjesta događaja izvještavao Večernji list, o čemu možete čitati u našoj nedavno digitaliziranoj arhivi. U prva četiri dana pirotehničari su iz kuća i dvorišta izvukli oko 800 eksplozivnih naprava.
Mislili smo da je rat stigao
– Imali smo sreće jer je većina toga popadala u polja i vrtove – govori nam baka Smiljka. To popodne pamti kao da je bilo jučer, dodaje.
– Sjećam se kad je grunulo, nismo znali što se događa, mislili smo da je i nama u Sesvete stigao rat. Cijeli dan je grmjelo – prisjeća se.
Sreća u nesreći bilo je to što su propisi o skladištenju streljiva strogo poštovani pa su s većine projektila uklonjeni upaljači, kazao je prije 29 godina Stjepan Sučić, načelnik Odjela pirotehničara, legendarnom Večernjakovu novinaru Mladenu Stražimiru Straži. Ekipa pirotehničara tjednima je raščišćavala teren, a prikupljeno streljivo uništavala u obližnjem kamenolomu.
Ipak, zaostalog streljiva još ima u okolnim šumama i dvorištima kuća, zbog čega je 2012. smrtno stradao Drago Matekalo koji je u šumi pronašao granatu i pokušao je ispiliti da bi došao do starog željeza.
Na saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u srpnju 1994. Hrvoje Šarinić, predsjednik državne komisije koja je istraživala incident, ustvrdio je kako je uzrok nesretan slučaj kojem je kumovao nedostatak koordinacije između 300. logističke baze pod upravom MORH-a i 303. logističke baze pod upravom Glavnog stožera HV-a te neadekvatan način skladištenja, no kao opciju nije isključio ni mogućnost diverzije ili sabotaže.
Ministar obrane Gojko Šušak rekao je kako je skladište bilo neopremljeno za tolike količine streljiva te kako je do prve eksplozije došlo nesretnim slučajem prilikom manipulacije viljuškarom bez osiguranja. Prva je eksplodirala protutenkovska mina u skladištu broj 4, naveo je on, a vatra se proširila i izazvala nove eksplozije u ostalim skladištima. Kao uzrok prve eksplozije kasniji izvori navode nepravilno rukovanje otvorenim plamenom prilikom varenja ograde. Danas, 29 godina kasnije, dokumentacija o okolnostima eksplozije još nosi oznaku vojne tajne. •
Varenje ograde??? Gdje u hangaru ili vani? Ako je vani kako je mogao doći plamen u zatvoreni hangar. Meni se čini da je to bila diverzija druge strane u rata