Tog me dana baka obukla u najljepšu haljinicu i vodila na otvaranje pruge. Još se danas sjećam djevojaka u maslinastim uniformama i sandalama s drvenim potplatom. Ante Pavelić došao je na svečanost, a ja sam se osjećala uzbuđeno dok sam gledala tramvaj koji je došao do našega kvarta – kazala je Ksenija Cej, jedna od prvih stanovnica Dubrave, koja je sudjelovala u stvaranju fotomonografije “Zagrebačka Dubrava – od predgrađa do grada”. Knjiga je nastavak na istoimenu izložbu Muzeja Grada Zagreba i dio je šireg projekta “zagrebački kvartovi”, koji jednom godišnje muzejski obradi određeni kvart.
Vikendice bogatih
Ksenija je bila i svjedokinja brojnih bombardiranja 1944. i 1945. koja su ciljala zračnu luku na Borongaju, obližnji željeznički kolodvor i prugu kroz Dubravu.
– Jedne noći začuli smo prvu bombu, pala je samo nekoliko desetaka metara od naše kuće, a onda je uslijedilo 20-minutno zasipanje – prepričava Cej. Ondašnja djeca djetinjstvo osim po ratu, pamte po slozi ljudi te prijateljstvima koja su se sklapala u nevolji. Božica Šlabek prisjeća se kako se sa društvom znala igrati u tzv. Janekovićevom naselju, smještenom između Ulice Dubrava, Šuškove, Oporovečke i Grižanske, gdje su kuće kupovali imućniji Zagrepčani.
– Bilo nam je zanimljivo promatrati taj način života. Tu su se kupovale kuće za odmor, vikendice, a nama je pojam vikendice bio tek malena šupica. Naselje smo nazvali Jenkovićevo jer ga je sagradio inženjer tog imena, a prethodno je ta parcela pripadala Kaptolu – priča Šlabek, čiji je otac prije rata otvorio prvu parnu pekaru u Zagrebu, a za rata je opskrbljivao studente u studentskom gradu te učenike u “Pionircu”. Osim igranja na ulici, bilo je i vrtnih zabava, javnih kupališta, a i radne akcije su bile okupljalište i zabava mnogima.
– Mnogo smo radili, sagradili smo školu, pionirsku željeznicu... Bilo je veselo, to nam je bila jedina razonoda. Za rad dobivali smo točkice, pomoću kojih bismo mogli kupiti 50 i 100 metara konca – opisuje Branko Žigrović. Za 50 dobrovoljnih sati je, kaže dobio i priznanicu.
Popularno okretište
No bilo je u Dubravi i druge zabave – blizu današnjeg okretišta bile su tri javne kuće u koje su dolazili vojnici, bile su poznate i diljem Zagreba.
– Znali smo točno tko i kad dolazi. Vlasnici su držali i obližnje gostionice, a radile su cure koje su bile tamošnje gostioničarke – prisjeća se Šlapek te ističe da ni blato oko javnih kuća nije spriječilo dobru posjećenost.
To sto ste mislili da je propaganda, pomalo se pretvorilo u nostalgiju. Samo vi pisite i dalje! :-)