Ritz je... Oprostite, Luka! Kažem Ritz jer jako se ljutio kad bi ga zvali Luka. Ritz zvuči frajerski. A bio je frajer...
Iako su se sjetne suze nazirale u očima 20-godišnje Lare Janić na spomen njezina velikog prijatelja Luke Ritza, smijeh i sreća su osjećaji koji češće bude pomisao na preminulog frajera Ritza.
Dugi razgovori u kadi
– Ritz i ja smo se upoznali na probi benda. On je došao kao novi basist, a ja sam bila pjevačica. Čak je izabrao i ime bendu. Shangri-la, što znači utopijski grad u Tibetu. Naš prvi susret bio je super. Upitala sam ga je li bio na koncertu Pearl Jama – mirno je započela svoju priču Lara.
– Dotaknuo sam frontmena! – uzbuđeno joj je odgovorio tada Ritz.
– I to je bila ljubav – prisjetila se Lara dok su joj se usne razvlačile u širok osmijeh.
Njihova intenzivna druženja, duge šetnje i još duži razgovori o smislu života danas joj najviše nedostaju, a uspomena na njih ne blijedi.
– Stajao bi iza svega što je rekao, ali znao je priznati kad je pogriješio i nije mu bio ni najmanji problem ispričati se ako je bilo potrebno. Nikada neću zaboraviti rođendan prijateljice kada smo satima razgovarali sjedeći u kadi, zatvoreni u kupaonici. Bio je zaštitnički nastrojen prema svim svojim prijateljima. Ipak, mi smo mu bili najvažniji uz glazbu i roditelje – govori Lara.
Ritz je bio velik umjetnik. Strašno darovit. Pjesme i crteži koji su ostali iza njega, najbolji su dokaz.
– Nije svima pokazivao svoje radove. Bilo ga je strah reakcije drugih jer strašno je držao do svega što je napravio. Uvijek sam ga tjerala da pokaže svoje pjesme i crteže. Neka pokaže svijetu što radi – priča Lara.
Bendu i glazbi želio je posvetiti cijeli svoj život.
– Ugledao se na svojeg tatu, koji je bio glazbenik u mladosti. Imao je predivan odnos s roditeljima. Ne mogu zaboraviti kada je Ritzova mama došla po nas jednu večer i u autu nam pustila Urbana. Svi smo tresli glavama i pjevali do kuće iako Ritz nije volio pjevati u javnosti – s osmijehom govori Lara, koja danas s Ritzovim roditeljima i mnogim drugim dobrim ljudima čuva uspomenu na toga velikog, nikad neprežaljenog frajera. Osim što volontira u savjetovalištu Luka Ritz za borbu protiv nasilja, Lara je glumica i narator u predstavi Zagrebačkog kazališta mladih Ovo bi mogla biti moja ulica.
– Uloga u predstavi došla je neočekivano iako sam se i prije bavila glumom i polaznik sam dramske skupine u Zagrebačkom kazalištu mladih. Predstava je inspirirana Ritzovom pričom, a sve je napravljeno u dogovoru s njegovim roditeljima. No, ovo nije priča o Luki Ritzu. Važno je da publika shvati da se to može svakome dogoditi i da probudi ljude iz lošeg stanja u kojem jesmo – govori Lara.
Opusti se, sve će biti OK
Predstava pobuđuje različite emocije, od suza do smijeha. Pokazuje kako nasilje utječe ne samo na roditelje žrtve već i na roditelje napadača i na one koji uopće nemaju doticaj sa žrtvom.
– U predstavi se prati priča pet obitelji koje su povezane s preminulim 16-godišnjakom. Radnja se događa tri dana nakon dječakova ubojstva, na dan njegova sprovoda. Šok je koji nosi predstava pozitivan. Želimo poslati poruku da se moramo pokrenuti jer živimo u svijetu u kojem smo prepušteni nasilju. Na kraju predstave svi glumci izgovaraju imena žrtava nasilja – objašnjava Lara i nastavlja:
– Predstava je bez cenzure. Realno prikazana stvarnost. Izaziva nagon da nešto napravimo jer problem nasilja je sveprisutan. Nakon Ritza činilo mi se da je zavladao trend nasilja. Ali mislim da će stvari krenuti nabolje. Samo se moramo pokrenuti.
Ako se pita Lara, djeca moraju imati zanimaciju, a ne biti prepuštena ulici.
– Bitno je da se bave nečime i da izgrade svoj karakter. Nas je oblikovala glazba i umjetnost. A tu roditelji imaju veliku ulogu – smatra Lara.
Ritza nikada neće zaboraviti. I dok izgovara rečenice teksta, on je tu. Kad volontira u savjetovalištu, on je nit vodilja. Dok sluša glazbu, Ritz je vječito svira.
– Bili smo zajedno tu večer kad je napadnut. Dugo se prije toga nismo vidjeli jer smo imali ispite. Bio je nekako smiren i smiješan. Tješio me jer sam bila nervozna zbog kraja školske godine – prisjeća se Lara.
– Opusti se, sve će sjesti na svoje mjesto – govorio joj je.
– Ujutro sam doznala što se dogodilo. Grozno je da netko mora umrijeti da napokon krenemo u borbu protiv nasilja – kaže Lara.
Luka Ritz (17) brutalno je pretučen 1. lipnja 2008. godine na Mostu mladosti kod zagrebačkog jezera Bundeka. Preminuo je nakon 12 dana.
Veli :\"Neznam po čemu zaslužuje toliku pažnju da se o njemu toliko piše. \" Pa upravo zato što nismo ništa naučili i naš sustav i dalje ne funkcionira,te će se takve stvari opet događati,isto kao i premlaćivanje i ubijanje žena !