Prije gotovo četiri desetljeća hranu je do životinja razvozio kočijom koju su vukli konji, a čak 26 godina proveo je kao timaritelj krupnih sisavaca poput slonova i nosoroga. Svaki kutak vrta zna u dušu, a za vrijeme njegova rada izmijenilo se čak šest ravnatelja. Riječ je o Marijanu Bačanu koji je u Zoološkom vrtu proveo 37 godina, a “dobri duh” ove omiljene zagrebačke ustanove s prvim danom zime, točno na svoj 60. rođendan, oprostit će se od kolega i otići u zasluženu mirovinu.
Životinje bježale u Šumu
Kad se s navršene 23 godine prijavio za posao, nije ni slutio da će na tom mjestu dočekati i mirovinu. Nekada je, prisjetio se, znao raditi po 12 sati dnevno, na “svetke i petke”.
– Prvih sam godinu dana razvozio hranu. Nakon toga nekoliko sam mjeseci proveo u svakom sektoru i upoznavao se sa životinjama. Svi smo morali sve znati raditi jer nikad se nije znalo kad će i gdje trebati uskočiti – kazao je Marijan. Tada je bilo mnogo više životinja, pogotovo onih krupnih, pa je samim time bilo i više posla. Danas, primjerice, životinje na dan pojedu između 30 i 40 kilograma mesa, a tada su jele i do pet puta više.
– Nekoć je bilo više od 20 vukova, oko 30 vrsta majmuna te nekoliko slonova i nosoroga, a samo mi i vrt u Münchenu imali smo mandrile – prisjetio se Bačan. S životinjama mu je oduvijek gušt raditi, a njima nije mogao svatko prići. Tako je on bio sretni odabranik slonice Sume koja je u Maksimir je stigla 1969., a uginula je prije 14 godina u svojoj 40. godini života, nedugo nakon svoje družice Patne. Od tada slonova zbog nedostatka prostora – nema.
– Sjećam se kad sam joj prvi put prišao. Tadašnji kolega nije mi rekao da ona surlom skuplja novčiće koje timaritelju daje u zamjenu za kikiriki. Kako sam do nje prvi put došao praznih ruku, surlom me pljesnula odostraga čim sam se okrenuo – rekao je kroz smijeh 59-godišnji timaritelj. Suma je bila jedna od njegovih miljenica, voljeli su je i posjetitelji, a inače dobra i pametna slonica znala mu je zadavati i muke.
– Nije se jednom dogodilo da nam je pobjegla u šumu. Vrata i ograda njoj nisu bile nikakva prepreka. Bez problema bi ih savila – istaknuo je Marijan. Životinjama oduvijek prilazi hrabro, ali i s poštovanjem jer one osjećaju strah. Zbog toga se brzo snašao i s nosorozima. Njih u vrtu, naime, nema od 1997. kad je Snoopy poslan u Dansku jer je godinu dana prije toga uginula njegova ženka Pamela. U zamjenu za njega u Zagreb su stigle prve crvene pande.
– Nije ni s nosorozima bilo lako. On kad bi zijevnuo, činilo se kao da će nekoga pojesti. Bio je pravi izazov izvaditi mu iz usta sijeno koje bi mu zapelo među zubima – prisjetio se timaritelj dok nas je vodio kroz nekadašnju nastambu slonova. Tako smo prošli i pokraj lavlje nastambe gdje se kralj zvijeri Leo s obitelji odmarao na stijenama.
– Sve je nekada imalo drugačiji razmještaj, a pola toga nije ni postojalo. Lavovi su, primjerice, u ovoj nastambi proteklih šest godina – kazao je Marijan.
Od sada s unucima u ZOO
Od 1990. postupno se smanjivao broj vrsta kako bi životinje koje tamo žive imale nastambe koje im omogućuju kvalitetan život. Tako je ustanova prestala držati velike životinje poput sjevernih medvjeda i velikih vodenkonja, a zamijenili su ih manjima poput dik-dikova i patuljastih vodenkonja. Marijan ih sve redovito obilazi i s ponosom gleda iako posla oko njih više nema. Od njih će mu se, priznaje, biti teško oprostiti.
– Posljednju godinu sam, zbog narušena zdravlja, gazda na porti, ali me i dalje ima po cijelom vrtu – rekao je timaritelj. U mirovini namjerava uživati kod kuće, a vrt planira povremeno posjetiti i unucima na maksimirskim šetnicama prepričati avanture koje su mu obilježile radni vijek.
VIDEO U Zoološkom vrtu otvorene nove nastambe
Smeće od ZOOa, propada od kad je Bandić gradonačelnik. Nema više ničega kaj djecu zanima. Ni slona ni žirafe. Al zato ima milijun kornjača i zmija.