Lipi vaš Zagreb fakat ne bi moga bit metropola!

U kavanu mi donose stranicu istrgnutu iz “Slobodne Dalmacije”. I svi mahom naređuju da se obavezno javim. Kak je naslov teksta više nego intrigantan – “Mora li glavni grad biti baš Zagreb?”, mam se zdrmam.

Takvo pitanje za moju kolumnu preveč je ozbiljno i sve mislim da ga odmah proslijedim nekom od ozbiljnih komentatora u koje imam povjerenje. Recimo, Milanu Ivkošiću, koji je dojdek, za razliku od autora upravo izišle knjige “Lipi naš Zagreb” Radomira Milišića.

Autor je rođenjem Zagrepčanin, ali su mu korijeni dalmatinski. A za korijene nikad ne znaš kad budu šiknuli i kak buju reagirali. U ovom slučaju imamo kaj imamo. Mene osobno stavlja na samo čelo promicanja kajkavskog Zagreba, i taman mu na tome hoću zahvaliti, kad tamo optuži me ništa manje nego za kajkavsku kontrarevoluciju!

“Hoće li kajkavci posegnuti za stvaranjem vlastite republike i na koje granice pikiraju, teško je reći, ali agresija kojom nastupaju prema hrvatskom jugu, pogotovo prema Dalmaciji, daje to naslutiti”... I dalje: “Eventualnim stvaranjem ‘republike kajkavske’ purgeri i kajkavci ostvarili bi nove geostrateške i geopolitičke mogućnosti. Njihova sveta riječ ‘kaj’ bila bi poveznica za povezivanje s drugim kajkavcima, u prvom redu sa Slovenijom. Ne znam jesu li Milčec i Židak kao najpoznatiji promotori isključivo kajkavskog Zagreba o tome razmišljali, ali ako su zaboravili, ja im, evo, pripominjem i tu mogućnost”...

Teško da bismo, moj šjor, mogli zaboraviti vašeg Dalmoša Ivu, koji nas je bez riječi napustil kad mu je, hvala sv. Duji, bilo dosta! A da se vaš šjor potrudil navčiti koju, vama tak kužnu, kajkavsku, vjerojatno bi sa sjevernim susjedima našel i po koju zajedničku.

I danas bismo lipo bili u Europi, gdje su vaše geostrateške i geopolitičke podjele i tak de place. A kad spominjete drugu “poveznicu”, a to je “Tito, po ocu Zagorac, a po majci Slovenac”, ko bi to, Gospe moja, moga zaboravit.

Ako ste slučajno vi zaboravili, sad ja vama preporučam da odete lipo na HTV, gdje će vas sigurno zapitati “di ideš?”, a ne “kam ideš?”, pa da vam odvrte dva povijesna inserta s dva najveća hrvatska nogometna stadiona. Na jednom započinje obrambeni rat, a na drugom cili stadion roni suze za gubitkom “najvećeg jugoslavenskog sina”... I tak, “lipi vaš Zagreb”, kume moj, fakat ne bi moga bit metropola!