Neovisno o tome je li hladno ili vruće, je li vrijeme prije ili poslije ručka, sve do mraka livada u Travnom oduvijek je puna.
Dolazi se tamo boćati, raspravljati o taktici i tek ponekad načeti temu malih mirovina. Na boćalištu kod Mirka Shvaca igra se krajnje ozbiljno.
Oni s duljim stažem na boćalištu spremno će nabrajati sve one koje je zahvatio “prirodni odljev” igrača, ali i rado iz dana u dan prihvatiti nove igrače ili promatrače.
Jer navika na nekoliko boćališta u istome parku jednostavno ne smije izumrijeti i pasti u zaborav – ta pronađena zanimacija spasonosan je izbor nasuprot odabiru boravka unutar četiri zida...
Stotinu istomišljenika zna se na toj livadi susresti, tek rijetki među njima moći će se pohvaliti da su boćali odmalena, većina ih ipak mora priznati – tome su pribjegli tek u senior kategoriji.
>>Nekada se za cijenu karte, ako je trebalo, i guralo tramvaj
to je sve u redu ali gdje su im zene? doma peglaju? sto je ovo? vracamo se u tursko doba. Uskoro ce I Kabul biti napredniji sto se tice ravnopravnosti muskaraca I zena. sto nam je ova borba dala, da nam sad zene trebaju ostati doma kuhati, peglati a muski van .... e moja zaostalosti (a I crkva to podrzava). znaci zene idu na posao a onda jos moraju sve same obacljati doma