Ljeto je došlo i prošlo, stiglo je i novo, a od obnove okretišta Črnomerec ni 'o'

Ja se nadam da ćemo još prije ljeta ići tamo šarafiti – tako je prije više od godinu dana gradonačelnik Milan Bandić odgovorio na zastupničko pitanje o tome kada će se konačno urediti već raspadajući terminal za autobuse na Črnomercu.

A što kad “zagusti”?

Ljeto je došlo i prošlo, a stiglo je i novo, no “šarafiti” se nije počelo, a kad je HSLS-ov zastupnik Darko Klasić na sjednici Gradske skupštine početkom lipnja ponovno potegnuo pitanje obnove okretišta, Bandić mu je priznao da je Črnomerec “sablazan“ i obećao u roku od tjedan dana isporučiti plan početka i završetka radova. No tjedni su se razvukli, a Zagrepčani se pitaju dokad će još morati čekati autobuse za Gajnice, Kustošiju i ostala naselja oko Črnomerca bez WC-a, pod derutnim nadstrešnicama i s asfaltom nalik na švicarski sir.

– To se sve može nekako pregrmjeti, ali bez javnog zahoda nam je teško. Do prije četiri godine postojao je onaj u podrumu glavne zgrade, no iz nekog su ga razloga zatvorili – žali se Anica Šisler napominjući da ipak postoji toalet u obližnjoj trgovini, ali joj je neugodno ići onamo kad ne namjerava nešto kupiti.

– Uostalom, počeli su nas tjerati kad vide da smo samo došli obaviti nuždu – objašnjava nam Anica Šisler dok čeka autobus za Kvatrić čiji se raspored jedva može pročitati.

Dok sjedi na klupici širine svega metar, pokazuje nam i neravni beton na peronu po kojemu se, kaže, redovito spotiče, kao i krov nadstrešnice s kojeg su dijelovi otrgnuti, a zimi prokišnjava. Spominje i hrđave stupove, klimave klupe, lokve do gležnja koje se stvaraju kad padne kiša… No poseban je problem, kažu nam drugi putnici, to što je terminal postao pretijesan za današnje potrebe pa stajališta dijele po dva ili tri autobusa jer je kroz trideset godina, a okretište je sagrađeno 1986., uvedeno više linija, no nije uređeno i više perona.

– Često se zna dogoditi da istovremeno više njih stoje na istom peronu i onda nam pobjegnu jer ih ne primijetimo od puste gužve – objašnjava Zlata Kunej.

Dodatnu gužvu, žale se također na terminalu, stvara plac koji se zbog nedostatka prostora nagurao tik uz stajališta pa putnici, ističe Darko Poljak, čim iziđu iz autobusa, nosom udaraju u vješalice s odjećom, stolove s naočalama i torbicama ili u neki od kioska ili fast fooda. Problemi su to dobro poznati svima jer se već tri desetljeća na terminalu nije nešto značajnije radilo pa su se putnici obradovali kad su ljetos čuli da će konačno dobiti makar WC. No obnova je samo mjesec dana kasnije odgođena jer je zbog dodatnih ZET-ovih zahtjeva bilo potrebno raditi novi idejni projekt, a kako nam sada kažu u Gradskom uredu za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, još ne postoje projekcije kada bi se stvari mogle ponovno pokrenuti.

Gdje je zapelo?

Idejni je projekt za rekonstrukciju terminala, poručuju, završen, no stvar je u tome da je postupak ishođenja građevinske dozvole zapeo na rješavanju imovinskopravnih odnosa.

– Nakon što se riješe, pokrenut će se postupak za ishođenje građevinske dozvole te javna nabave za izvođenje radova. No zbog složenosti tih odnosa u ovome trenutku ne možemo predvidjeti rokove izgradnje terminala – napominje pročelnik Dinko Bilić.