Magnolije s Trga žrtava nikad neće iz rasadnika

U čijoj je ulici ljepša, tko ima mirisniju i gdje raste najveća – magnolije su procvale, a Zagrepčani se koncentrirali da ih što bolje fotografiraju, a onda o njima povedu i raspravu, što uživo, što na društvenim mrežama. A kako rastu cvjetovi, bujaju i jadikovke za drvom koje je još prošlog proljeća krasilo Trg žrtava fašizma. Najljepšom u gradu opisuju tu magnoliju, a kako je prošle godine obećano da ona neće biti uništena, već premještena na neku drugu lokaciju, odlučili smo provjeriti gdje je.

U registru zelenila

Nazvali smo direktora Zrinjevca Igora Toljana da ga pitamo je li drvo još uvijek u rasadniku tvrtke u Markuševcu, kamo je lani “privremeno” odvezeno.

– Nije više tamo – rekao nam je.

– Okej, gdje je onda? – pitali smo.

– Ne znam – kazao je.

– Kako ne znate? – čudili smo se.

– Pošaljite mail – reče nam Igor Toljan, pa smo to i napravili. Odgovorio nam je na njega tehnički direktor Zrinjevca Jure Leko, kazavši kako je “magnolija s Trga žrtava fašizma posađena na Bundeku”. Pa, ne budi lijen, pošli mi baš tamo, ne bismo li pronašli raskošno, mirisno i visoko drvo, točnije dva, koja su prije godinu dana stajala ispred Meštrovićeva paviljona. A da ne lutamo Budekom, iako smo bili uvjereni da ćemo toliku magnoliju isprve pronaći, provjerili smo prije toga u katastru zelenila Zrinjevca na kojem se točno dijelu sportsko-rekreacijskog centra nalaze magnolije. Sjeverozapadno područje oko jezera, zaključili smo, ono je na što se trebamo koncentrirati jer, prema popisu svih zagrebačkih drveća, magnolija bi trebala biti tu. Hodali smo. Gledali. I tražili. Pa hodali još malo, a i gledali. Ništa.

– Pa nema toga ovdje – bili smo sigurni, a onda naišli na dvije djelatnice Zrinjevca. Ako će itko znati, mislili smo, to su onda one.

Značilo bi to propast

– Ono s Džamije? – pitale su kad smo objasnili koje drvo tražimo.

– Da, da, to – odgovorili smo.

– Tamo je malo niže, vidite, još je zemlja oko njega jer je stiglo prije neka dva tjedna, tad smo ga zasadili – uputila nas je simpatična gospođa iz Zrinjevca. Prišli smo drvu bliže, ali gledajući magnoliju visoku oko dva metra s tek nekoliko desetaka cvjetova, i dalje nismo bili baš uvjereni da je to ta koju tražimo.

– Jeste sigurni? – kad se već udaljila od nas, još jednom smo joj doviknuli pitanje.

– Ta, ta, nema koja druga biti – potvrdno nam je, kimajući glavom, odgovorila. Kako nimalo ne nalikuje na onu s Trga žrtava, još smo jednom kontaktirali tehničkog direktora Juru Leku.

– Tamo kod igrališta je – kad smo rekli da smo je tražili, potvrdio nam je da smo je i našli.

– Pa kako, ne izgleda ni blizu kao ona koja je bila kod Džamije? – čudili smo se.

– A ne, pa nije to ona velika – rekao je Jure Leko.

– Pa nego koja onda? Gdje je velika? – sad nam ništa više nije bilo jasno.

– To je ona manja, grmolika. Nju smo mogli presaditi, dok velike ne možemo opet seliti jer bi to značilo njihovu propast. Ne želimo da se to dogodi pa će ostati kod nas u rasadniku, vjerojatno zauvijek – rekao je Leko, iako se prošle godine još tvrdilo da će drva “nakon odabira nove lokacije biti posađena u 
gradu”.

Iz Zrinjevca odgovorili su nam da se magnolija koja je rasla kod Meštrovićeva paviljona nalazi uz jezero, ali su nam poslije, kad je nismo mogli pronaći i opet pitali gdje je, pojasnili kako nije riječ o velikoj magnoliji, nego o maloj grmolikoj, koja se isto nalazila kod nekadašnje džamije.

Video: Procvjetala magnolija

Video: Diva