Gusti sok od višnje poslužio mu je da dočara krv zombija.
A lokalna škola kao scenografija za sljedeći film. Ideje se Marku Bičaniću samo roje u glavi, a nagrade za režiju, pa i one međunarodne, pristižu jedna za drugom. Da bi se još više izvježbao, prijavio se i za statiranje u novom filmu svog idola Dalibora Matanića.
A tek mu je 16 godina. "Mali Spielberg", kako ga odmilja zove njegov otac, bivši nogometaš Osijeka i Zagreba te hrvatski reprezentativac Miroslav Bičanić, poprilično skromno nabraja svoja postignuća. Čak ni u školi gotovo nitko ne zna čime se bavi. – Osim razrednice – dodat će Marko, učenik drugoga razreda XV. gimnazije, popularno zvanog MIOC-a, jedne od najzahtjevnijih zagrebačkih srednjih škola.
– Nikad nisam izostao s nastave zbog snimanja ili režiranja. Iako se nekoliko puta i to skoro dogodilo. No kad snimamo, radimo to od jutra do mraka – kaže Marko, koji je prvi film snimio još u prvom razredu osnovne škole. Tada je, zajedno s prijateljem Noom Adžićem, kroz igru upoznao osnove snimanja. Počelo je proučavanjem na YouTubeu, no, ističe Marko, najviše je naučio iz vlastitih grešaka. Ozbiljno je krenuo režirati tek u osmom razredu, kada je upisao filmsku radionicu u udruzi Blank filmski inkubator, gdje je nastao i njegov najtrofejniji film. Priča o dječaku koji je kroz nasilje i sam postao nasilan, 10-minutni "Nasilnik", tek je dio njegova opusa. Tu je i "Ana", priča o anoreksičnoj djevojci, najnoviji "Šta sad?", a uskoro će Marko snimiti još jedan film.
– Volim gledati reakcije onih koji gledaju moj film. Tada znam što mogu bolje – kaže Marko, koji je u listopadu bio i član žirija na filmskom festivalu u Gruziji.
Još jedan antitalent a još mu je uzor Matanić koji u životu nije režirao ništa gledljivo,