Dani kada su se u Reljkovićevoj 8 šila odijela bivšem predsjedniku Tuđmanu, dresovi Dinamu i košarkaškoj reprezentaciji, pa i, kako kažu radnice, sakoi konfekcijskog broja 65 ministru financija Ivanu Šukeru, za radnice tekstilne tvornice Kamensko postali su pusta sjećanja. Sedmi dan agonije 19 štrajkašica kulminirao je četirima intervencijama hitne pomoći!
Mjesecima bez kune
Blato, hladnoća, glad, iznemoglost... To je svakodnevica 19 štrajkašica koje noći provode stotinjak metara od ulaznih vrata u tvornicu kod trga Francuske Republike, u kojoj neke od njih rade i više od 30 godina. Plaće čekaju već četiri mjeseca, no pomaka i dalje nema, što su poručile i otvorenim pismom medijima.
Oko 11 sati prvi su put u pomoć morali priskočiti liječnici, koji su kisikom i infuzijama sprječavali najgore.
Međutim, kako bi dokazale snagu, ni jedna od štrajkašica se nije “predala” te su nastavile tražiti pravdu za sebe i svoju obitelj.
– Ja štrajkam glađu i pozlilo mi je. Imam 45 kila i nastaviti ću gladovati dokle god to bilo potrebno – poručila je Danica Sabljak, samohrana majka, koja se brine i za budućnost svojeg sina.
– Moj sin mi je rekao: Mama čuvaj se, izgubio sam oca nemoj da i tebe – dodala je Danica. Koja kao i ostalih 300 radnica ne zna kako će preživjeti sljedeći mjesec.
“Europska sramota”
– Mi smo primorane na štrajk, ne znamo kako drukčije. Neka nam dođe premijerka Jadranka Kosor i neka nam se pridruži na 24 sata, da vidi kako je to – ogorčena je bila Danica Sabljak, koja će i osmi dan provesti ujutro na poslu, a poslijepodne u humanitarnom šatoru koji podsjeća na one u izbjegličkim logorima.
Radnice najviše strahuju od prodaje tvornice, za koju kažu da dobro posluje i izvoze u Italiju, Njemačku, Francusku i druge zemlje.
– Kuća europske mode postala je eto kuća europske sramote – govorila je Mara Baštijanović dok su se u šatoru međusobno grijale i ohrabrivale štrajkašice, koje su ostavile na cjedilu njihova firma, institucije, država...
nitko ne spominje tko ej vlasnik , poslodavac te firme ?