Odgovorno i pomalo neprilagođeno – tako svoje djetinjstvo opisuje Marina Orsag, koja je svakog dana prije škole mlađu sestru vodila u vrtić, a nakon nastave išla po nju. Roditelji su joj se rastali kad je imala šest godina, pa je morala biti podrška mami, koja joj je, kaže, i najveći motivator. A kad zaželi malo mira za sebe, komičarka ga i danas pronalazi u dvorištu osnovne škole koju je pohađala na Šalati.
Da bi bio dobar komičar, moraš biti čovjek iz raje. Uvjerena je u to Marina Orsag, koja je svoj talent zabavljačice i odlične odnose s ljudima “brusila” raznim poslovima koje je radila prije nego što je postala jedna od najboljih komičarki regije.
Ma nije to bilo “hoh-nobl”
Čistila je bolnicu na Jordanovcu, konobarila u Veseloj Julki na Mirogoju, radila na šalteru za štete u osiguranju, bila trgovačka putnica, a godinu dana provela je i u New Jerseyu kao dadilja te džeparac zarađivala krivotvorenjem osobnih iskaznica. – Može se reći da sam probala baš sve – govori Marina Orsag, koja je prve godine života provela na Šalati. “Hoh-nobl” zvuči na prvu, kaže, ali u stvarnosti nimalo glamurozno.
– Živjeli smo u podrumskom stanu od 20-ak kvadrata, zahod nam je bio u hodniku, a kupali smo se u lavoru ili kod bake, tako da nismo bili baš elita, kao što se to za ljude sa Šalate misli – iskrena je komičarka koja se u desetoj godini s mamom i sestrom preselila na Črnomerec. Kvart je tada promijenila, ali ne i školu.
– Svaki dan išla bih na tramvaj i bus jer nisam željela ići u novu školu. Sad kad malo bolje razmislim, ne znam zašto jer nisam baš bila “uklopljena” ondje. Bila sam štreberski tip i dosta povučena pa nisam nikad bila dio neke kul ekipe – smije se Marina, kojoj su više “sjedali” prirodni od društvenih predmeta pa je u petom razredu bila 14. u Jugoslaviji na natjecanju iz matematike. Iz hrvatskog jezika, s druge strane, stalno je morala na popravni.
– Nije to baš za pohvalu u današnje vrijeme, ali taj me predmet uvijek mučio. Najviše problema imala bih s lektirom jer sam više tip “ako postoji film, znat ću o čemu se radi u knjizi” – kaže komičarka, ali priznaje da se posljednjih godina sve više zaljubljuje i u beletristiku. Ima, međutim, i većih ljubavi, a jedna od njih svakako su putovanja.
– Da mogu birati, od 1. travnja do 1. listopada živjela bih u Kopenhagenu, a ostatak godine u Barceloni – iskrena je Marina, koja je proputovala velik broj zemalja, a na listi čekanja stoje joj još Južna Amerika, Azija i Australija. A upravo je na jednom putovanju shvatila čime se zapravo u životu želi baviti.
– S 20 godina otišla sam u Ameriku raditi kao dadilja i to mi je jedno od najljepših životnih iskustava. Imala sam smještaj, hranu i plaću, ali kako sam željela istraživati gradove, morala sam se snaći za dodatni džeparac, pa bih za dvadeset dolara prodavala lažne osobne iskaznice koje bih radila pod lampicom u svojoj sobi – kroz smijeh govori komičarka, koja se, istražujući New York, prvi put susrela sa stand-up komedijom. Kako kaže, oduvijek se željela baviti nečim što uključuje pozornicu, a gledajući američke komičare, shvatila je da je to – to.
– Išla sam na glumačke radionice prije toga, ali nisam baš bila dobra – kaže Marina, inače ekonomistica, koja trenutačno živi u samom središtu grada, odmah pokraj Studija smijeha u Hebrangovoj, stand-up comedy kluba koji je sama pokrenula. Međutim, da se nju pita, u strogom centru nitko ne bi trebao živjeti.
– Pješačka zona s veleposlanstvima, ustanovama i velikim kulturnim sadržajem, tako bi trebao izgledati centar Zagreba – odlučna je komičarka koja, kako kaže, vikendom od noćnog života u gradu i automobila ne može zaspati prije zore. Upravo iz tog razloga plan za budućnost preseljenje joj je u “kućicu na periferiji Zagreba”.
Ljeti se prije umiralo, sad je kul
– Ljudi kao najčešći razlog za život u centru navode činjenicu da je sve nadohvat ruke. Ali tako je, zapravo, u bilo kojem kvartu. Svaki ima svoj centar i mjesta na koje idu ljudi baš iz tog kvarta. Probajte nekog s Malešnice natjerati na kavu na Jelačić–placu, teško ćete uspjeti – govori Marina te dodaje da je Zagreb posljednjih godina zabavan u bilo koje doba godine. Sadržaja, kaže, ne nedostaje.
– Prije se ljeti u gradu umiralo. Ako niste otišli na more, niste imali apsolutno ništa za raditi – kaže komičarka koju se, osim u Studiju smijeha, najčešće može vidjeti u Kroli u Radićevoj ili na Zrinjevcu te u Maksimiru. Doduše, zbog količine posla i na omiljena mjesta u gradu odlazi sve rjeđe.
– Od nastupa, organizacije posla, mailova, poziva, imam sreće ako uopće jednom u deset dana mogu ugasiti mobitel na nekoliko sati – ističe Marina, koja od svih gradova najviše voli nastupati u Zagrebu. Doma je doma, kaže komičarka, i, kako veli, “u srcu purgerica”, ali publika na njezine nastupe reagira super bez obzira na grad u koji dolazi.
– Humor je univerzalan, a i ljudi koji dolaze na stand-up znaju što će ondje doživjeti i ne očekuju ništa drugo. Nije da su platili ulaznicu za kazalište i najednom izađem ja i pokušavam ih nasmijavati – zaključuje Marina Orsag, čije se vještine mogu provjeriti već u četvrtak u Studiju smijeha, u kojem s kolegama pred publiku iznosi novi materijal.
Zbog ovakvih tipova ljudi u društvu, dekadencija društva je vidljiva. Divljaštvo, promiskuitetno ponašanje.. to su danas odlike. Dotična osoba meni osobno nije nimalo simpatična, gura nekakvu toleranciju i zauzimanje za homoseksualce i pri tome teškim riječima na svojim "stand-up"(koji nije uz to nimalo komičan) vrijeđa crkvu. Dakle s jedne strane toleracija i liberalizam, s druge strane totalno ignoriranje istoga.