Tele s dvije glave, ovca s deset nogu, konj s ekstremno velikom glavom.
Nakaze, kako ih zovu na Veterinarskom fakultetu, kuriozitet su tek jednog muzeja koji funkcionira u sklopu te ustanove. Preparirane životinje koje se nisu normalno razvile samo su dio eksponata u muzeju Zavoda za veterinarsku patologiju.
Nađu se u Dravi
Imaju više od tri tisuće izložaka. Većinu ih je prikupio osnivač Zavoda dr. Ljudevit Jurak, a posljednji su preparati izrađeni još 1960-ih godina.
– Ovdje držimo uzorke organa bolesnih životinja pa studenti mogu proučavati bolesti koje su iskorijenjene poput slinavke i šapa, tuberkuloze... – kaže doc. dr. sc. Marko Hohšteter te dodaje da je to jedna od najbolje opskrbljenih zbirki u Europi.
Može se ondje vidjeti i što su sve tijekom obdukcija njihovi kolege izvadili iz utroba raznih životinja.
– Ovaj kamen težak oko dva kilograma izvadili su iz crijeva konja – govori dr. Hohšteter dok pokazuje najveći primjerak. No ondje su i dlakave nakupine koje se formiraju u želucima životinja.
Na Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju stoje pak kosturi raznih oblika. Pa i oni golemi, pokraj kojih se svatko osjeća poprilično maleno. Ondje su kosturi slonova, žirafe, nojeva, jednogrbe deve, ali i dio kita.
– Imamo i kosti mamuta, koji se mogu i danas pronaći u koritu Drave. Većina kosti divljih životinja od nekadašnjih je stanovnika zagrebačkog Zoološkog vrta – kaže prof. dr. sc. Damir Mihelić i dodaje kako je većina preparata starija od četrdeset godina, a mnoge drže i u depou. Tek nedavno počeo ih je ponovno slagati Zvonimir Budinšćak, mladi veterinar na doktorskom studiju.
– Sada slažemo krokodila – kaže Budinšćak, dok prof. dr. sc. Maja Popović, koja je inicirala da ovi prostori budu dio prošlogodišnje Noći muzeja, dodaje kako će krokodila predstaviti kao novost u zbirci na sljedećoj manifestaciji.
Treći je muzej o povijesti veterinarstva, a ondje će prof. dr. sc. Petar Džaja svima koji dođu ispričati kako se ono razvijalo.
Nekoć su bili kovači
– Tek 1888. godine veterinu prvi put zakonom odjeljuju od zdravstva. Osniva se tada i zaklada za gradnju Veterinarskog fakulteta – kaže dr. Džaja te dodaje kako su veterinari nekada bili kovači i potkivači. U vitrini se tako mogu vidjeti i stari instrumenti kojima su radili, od užeta kojima se plod vukao prilikom okota do starih šprica, mikroskopa, otvarača za usta za velike životinje, potkova...
super je dodati novu stvar (kostur) u muziek ali se pitam do kojeg ce te dana, godine drzati muzejske primjerke Dr.Mr. na fakultetu? svi radovi novih strucnjaka sa i bez doktorata objavljuju se jos uvijek na njihova imena. kaj vas nije sram, idite u penziju, dajte mladima prostor dosta je tih od 65+ na fakultetima kojima se placa za specijalizaciju u prostorima veterinarskog fakulteta. zasto imamo fakultete????