– Zamislite da su vam računi za svu potrošenu električnu energiju u kući od 200 metara četvornih, u što je uključeno i grijanje, samo 330 kuna mjesečno? Toliko ja plaćam, a udobnost te kuće i prijašnjeg mojeg doma ne može se usporediti – tako Branko Mihaljev iz Bestovja opisuje svoje iskustvo s prvom pasivnom kućom u Hrvatskoj.
Kuća razmišlja o štednji
Takozvanu pametnu kuću, u kojoj se troši energija iz obnovljivih izvora, sagradio je još prije šest godina, a uloženo u dodatnu izolaciju i potrebne uređaje već se isplatilo.
– Razlika u ulaganju je neznatna u usporedbi s uštedom u budućnosti. Iako kod nas vladaju predrasude da je gradnja ovakve kuće dvostruko skuplja, to nije istina. Ljudi su u zabludi kada misle da ovakva gradnja podrazumijeva puno veće investicije od tradicionalne gradnje. Troškovi su veći oko 15 posto od troškova za klasično građenu kuću, a najviše se potroši za kupnju toplinske pumpe i rashladnog uređaja, i to oko 20.000 eura – objasnio je Branko Mihaljev.
U njegovoj pasivnoj kući jedini je energent električna energija, koju upotrebljava za sve potrebe kućanstva, pa i za podno grijanje.
– Najbolje je od svega što uopće ne razmišljam o štednji. Umjesto mene to čini “pametna kuća”. Temperatura je na svih 200 četvornih metara 22 stupnja, pa i u garaži. A znate da je jako ugodno sjesti u topao automobil zimi kada su temperature ispod nule – pohvalio se Mihaljev.
Sam se educirao
Kako kaže vlasnik prve pasivne kuće, kada se on odlučio na tu isplativu investiciju, nije bilo specijaliziranih građevinskih tvrtki koje su gradile objekte prema takozvanom pasivnom standardu, no danas je situacija nešto drugačija.
– Ideju sam donio iz Austrije, gdje je ovakva gradnja standard, no kod nas nije bilo majstora koji znaju dovoljno o tome. Morao sam proučiti dosta literature, a cijelo vrijeme gradnje bio sam s njima kako bih ih vodio i pokazao im što želim. Danas već postoje tvrtke koje grade po tom standardu – dodao je Mihaljev.
Danas je pasivnu kuću još jednostavnije sagraditi, tvrdi Mihaljev, jer će s vremenom i država, po uzoru na zemlje Europske unije, početi pomagati u takvim, ekološki isplativim projektima.